U plodnoj Posavini, ravničarskoj Slavoniji, na lijevoj obali rijeke Save smjestio se grad koji nosi ime Slavonski Brod, a nekada bijaše Brod na Savi.

Brod na Savi ili Slavonski Brod kroz povijest svima je bio zanimljiv. Razne sile pokušavale su ga oteti. Kroz njega su mnogi prolazili, i prijatelji i neprijatelji, ali Slavonski Brod se odupirao svima i ponosan i prkosan ostao.

Slavonski Brod izrodio je mnoge ljude za koje se pročulo diljem svijeta, koji su dali doprinos čovječanstvu.

Slavonski Brod izrodio je velike tvrtke čiji su proizvodi bili brendovi u svijetu, a koje su hranile tisuće i tisuće obitelji.

U Slavonskom Brodu bilo je lijepih i zadivljujućih prizora - s nostalgijom će se prisjetiti stariji Brođani.

U Slavonskom Brodu bilo je kultnih mjesta, bilo je karizmatičnih osoba. I nije to bilo tako davno. Slavonski Brod  je bio grad u punom smislu te riječi.

I danas Slavonski Brod ima što za pokazati. Novi autobusni kolodvor, avenije, bazene, kružne tokove. I sve je to dobro. Ali kao da opet nešto fali.

Posljednjih nekoliko dana svjedočimo brojnim kulturnim i zabavnim događajima u Slavonskom Brodu. Za neke super programi i izvođači, a za neke tek posrnule i istrošene nekadašnje zvijezde. Kao da nešto fali.

Drugu godinu zaredom svjedočimo novim blagdanskim lampicama i svjetlima, posebno onim na najvećem trgu u Hrvatskoj – na brodskom korzu. Za neke previše kiča i jeftinih ukrasa, a za druge opet kao da tu nešto fali.

Svatko o svome gradu želi kazati ono najbolje, pronaći ono što je najljepše u njemu. I uvijek je ljepše i bolje pisati afirmativno o svom gradu. Ali nekada treba i objektivno kritizirati ono što ne valja. Jer dobronamjerna kritika treba imati isto mjesto kao i kompliment ili hvalospjev o nekomu ili nečemu. Iako to kod nas nije tako. Obično bilo kakva kritika bude prihvaćena kao neprijateljski stav o nekomu ili nečemu.

Voljeli ili mrzili vlast, ako smo iole objektivni, priznat ćemo da Slavonski Brod ima sadržaje s kojima se može ponosno pohvaliti. Ali sami sadržaji ne čine jedan grad.

Šećemo li brodskim korzom, posebno u večernjim satima, neki od nas ostat će zadivljeni svim tim lampicama i bojama. Oni iskreniji kazali bi kako tu ima još prostora za poboljšanje.

Ali svaki posjetitelj, putnik ili namjernik, ode li samo par desetaka metara dalje, vidjet će potpuno drugu sliku Slavonskog Broda.

Kažu da svaka medalja ima dvije strane. Ali dvije strane brodske medalje su tako različite. Jedna strana na kojoj su sjaj i blještavilo brodskog korza i ona druga strana koja izaziva gorčinu svima onima koji ovaj grad nose u srcu.

Ako posjetitelj, putnik ili namjernik s brodskog korza krene u ulicu Ante Starčevića, nekada kultnu ulicu Slavonskog Broda, vidjet će drugu stranu medalje. Vidjet će automobile parkirane u pješačkom dijelu te ulice, vidjet će dostavna vozila, a ne tako rijetko, naići će i na hrpe smeća koje vani ostaju i po nekoliko tjedana.

Nedaleko od svega toga uočit će jednu 'najlon baštu', a koja svojim arhitektonskim zdanjem zauzima više od pola ulice pješačke zone. Tom posjetitelju, putniku ili namjerniku ne smijemo nikako kazati da je to najstarija kuća u Slavonskom Brodu.

I kada posjetitelj, putnik ili namjernik iz znatiželje odluči prići bliže tom monumentalnom zdanju, mora biti jako oprezan. Naići će na križanje kojim prometuju vozila iz svakom smjera, bez pješačkog prijelaza. Sve bi bilo u najboljem redu da to križanje nije pješačka zona – riječ je o susretu ulica Zajčeve i Starčevićeve. Možda je rješenje, kako smo ranije šaljivo pisali, kružni tok posred pješačke staze.

I ostale ulice u samom srcu Slavonskog Broda ne mogu se baš pohvaliti. Dio Zajčeve ulice kojom je dozvoljeno prometovanje automobilima i najboljim vozačima zadaje velike probleme. Na desnoj strani su obilježena parkirna mjesta koja su obično uvijek popunjena, a s lijeve strane je pješačka staza. Tako da je i onima s najbolje izbalansiranim trapom velika muka odvoziti taj dio ulice. Ulice Matije Mesića i Tome Skalice odavno su sazrele za jednu dubinsku rekonstrukciju. Mnogi će kazati kako je Skaličinna ulica najviše oronula i propala od svih ulica u Slavonskom Brodu. Možda možemo očekivati od onih 82 milijuna eura, koliki je proračun Grada, da jedan dio bude usmjeren i u ove ulice, jer i one su ogledalo Slavonskog Broda.

Parkirani automobili u pješačkim zonama, hrpe smeća, najlon bašče, loše ceste u centru grada – možda to i nije ono najgore.

Možda je najgore stanje duha današnjih stanovnika Slavonskog Broda. Koliko je sposobnih i kvalitetnih ljudi otišlo iz ovoga grada? Jedan od razloga zašto su otišli sigurno je i malograđanska atmosfera. Oni hrabri i iskreniji kazat će kako je Slavonski Brod bio grad, a danas je gradić... za neke i obična kasaba.

Da su ostali, možda bi sve bilo drugačije. Možda bi ovaj grad imao medalju s dvije blještave strane.  A sve bi bilo lako i puno toga ne bismo vidjeli da ne volimo svoj grad Slavonski Brod. Ali volimo ga - ma kakav on bio i kolikogod milijuna eura netko 'ulupao' u njega.