POSTOJE dani koji prođu tiho, gotovo neprimjetno. I postoje dani koji ostanu zapisani negdje duboko u čovjeku, bez obzira na godine koje dolaze. Završetak srednje škole jedan je od takvih dana.

Ovih dana ulicama Slavonskog Broda prolaze generacije maturanata. Oni su glasni, nasmijani, šareni, mokri od vode i puni pjesme. Norijada je ponovo obojila grad onom posebnom energijom koju razumiju samo oni koji stoje na granici između mladosti kakvu poznaju i života koji tek dolazi.

Za prolaznike, možda je to samo buka, glazba i veselje koja nakratko poremeti svakodnevicu. Ali iza svake zviždaljke, svake majice ispisane uspomenama i svakog zagrljaja, krije se puno više od običnog slavlja.

Kraj srednje škole nije samo zatvaranje dnevnika i posljednje školsko zvono. To je završetak jednog važnog poglavlja u životu. Četiri godine prijateljstva koja su nastajala između školskih klupa, prvih ljubavi koje su se rađale u hodnicima, stresova zbog ispita, smijeha na velikim odmorima, i profesora koji su, svatko na svoj način, ostavili trag.

U Slavonskom Brodu danas ne završavaju samo škole. Završavaju mala razdoblja odrastanja. Neki maturanti odlaze na fakultete u druge gradove, neki će odmah tražiti posao, a neki još uvijek pokušavaju odgovoriti na pitanje koje odrasli često postavljaju – što ćeš dalje? I možda je to sasvim u redu. Ne treba uvijek imati odgovore.

Norijada zato nije samo zabava. Ona je svojevrsni prijelaz, posljednji zajednički trenutak jedne generacije prije nego što ih život rasprši na različite strane svijeta. Danas plešu zajedno, a već sutra njihove će se svakodnevice početi razlikovati. Neki će viđati rijetko, neki ostati prijatelji za cijeli život, a neki će jedni drugima postati samo lijepa uspomena.

I dok korzo, parkovi i ulice u Slavonskom Brodu odzvanjaju pjesmom mladosti, vrijedi zastati i prisjetiti se da je u toj buci, zapravo, puno emocija. To je radost pomiješana sa strahom, uzbuđenje isprepleteno s nostalgijom. Jer mladost uvijek nekud žuri, a istovremeno bi, najradije, zaustavila vrijeme.

Roditelji ih danas gledaju drugačijim pogledom – s ponosom, ali i tihom spoznajom da djeca polako postaju ljudi koji će sami donositi odluke. Profesori ih ispraćaju s nadom da su ih, osim gradiva, naučili nečemu važnijem, a to je poštenje, upornost i vjera u vlastite mogućnosti.

A maturantima ostaje ono najvažnije – uspomene koje ne blijede.

Jednoga dana kada se opet sretnu na obljetnicama mature ili negdje na korzu, neće se najviše sjećati ocjena, ni školskih obaveza. Sjećat će se upravo ovih dana. Norijade, pjesme, smijeha i osjećaja da je cijeli život još uvijek otvorena cesta.

Zato neka posljednje školsko zvono u Slavonskom Brodu ne bude samo znak završetka. Neka bude podsjetnik da svaki kraj, koliko god emotivan bio, u sebi nosi i početak nečeg novog. 

Sretno maturanti! Grad će pamtiti vašu buku, a vi čuvajte uspomene koje ste u njoj ostavili. Norijada traje jedan dan, ali uspomene na mladost i ljude s kojima smo odrastali ostaju cijeli život. Danas zatvarate vrata učionice, ali otvarate vrata svijeta koji čeka upravo vaš korak.