Biti čovjek bez straha, sretan, zadovoljan, cijenjen, neovisan, na ovim je prostorima još uvijek nešto duboko proskribirano i opasno. Biti žena na ovim prostorima još uvijek je nešto duboko proskribirano i opasno. Još od djetinjstva nam pokazuju kako nas političari i sustav siluju. I nas, i naše živote. i sudbine. Još od ranog djetinjstva mušku se populaciju uči da joj je žena neprijatelj, ona koja joj nikad ravna nije.

Kultura silovanja je uspostavljena kao glavno oruđe držanja i očuvanja vlasti. I svi koji se ne povinuju velikim vođama, a nemaju snage ili izbora da se odupru, jednostavno moraju otići. Pod pritiscima, ucjenama i zastrašivanjima mnogi su lako podlegli silovanju volje, tako da danas imamo zarobljenu državu, u kojoj ako si član partije možeš i ne raditi a imati kuće, vile, stanove. Pa čak ako i siluješ, male su šanse da ćeš odgovarati za to. 

Ovih dana pojam silovanja ponovno je u žiži javnosti koja svjedoči trenutku u kojem veliki broj žena prestaje sa šutnjom i iznosi svoje priče.

Sve dok naša društva omogućavaju da nekakve glavešine, smradovi i đubrad po različitim institucijama sustavno ugrožavaju djevojčice, djevojke i žene, kako je to uradio redatelj svatova ratnog zločinca Arkana, Miroslav Aleksić, inače akademski građanin Srbije,, i kako to rade još mnogi neotkriveni monstrumi i u Lijepoj našoj, nećemo moći govoriti ni o kakvoj normalnosti društava u kojima živimo. Možda podatak, da je sedamnaest posto žena u Hrvatskoj je prošlo neki oblik seksualnog nasilja, najbolje govori u kakvom društvu živimo.

Ali nije samo taj oblik nasilja i silovanja prisutan u našem društvu. Svjedoci smo da u zadnjih tridesetak godina doživljavamo i silovanje čovjeka, njegovih prava, sloboda. I to možemo opisati kao političko silovanje. 

Možemo kazati da je kod nas uspostavljena kultura silovanja. Jer uvodeći ga u politički, a time i u društveni život, termin silovanje izgubio je primarno značenje do tada isključivo vezano za seksualno nasilje.

Kultura silovanja je uspostavljena kao glavno oruđe držanja i očuvanja vlasti. I svi koji se ne povinuju velikim vođama, a nemaju snage ili izbora da se odupru, jednostavno moraju otići. Pod pritiscima, ucjenama i zastrašivanjima mnogi su lako podlegli silovanju volje, tako da danas imamo zarobljenu državu, u kojoj ako si član partije možeš i ne raditi a imati kuće, vile, stanove. Pa čak ako i siluješ, male su šanse da ćeš odgovarati za to. 

U zarobljenoj državi, strah se pothranjuje svakodnevno, a beznadežnost održava uništavanjem svih mehanizama zaštite društva. A silovatelji društva nemaju nikakvu odgovornost. Koliko je u našem društvu Sanadera, Saucha, Merzelica, Horvatinčića, Kuščevića, Puljašića, Žinića… I tko sve još ne. 

Silovanje volje sprovodi se korištenjem različitih tehnika psihičkog zlostavljana. A osiromašenje, kao oruđe silovanja volje je sveprisutno u svim esnafima i društvenim zajednicama. Kada ljudi ostanu bez posla, kada im se isprazne džepovi i stomaci, kada se dovedu u dužničko ropstvo, kada se posije strah za budućnost djece, silovanje volje daje prave rezultate.

Osude koje trpe i s kojima se suočavaju žrtve silovanja volje nisu ništa manje okrutne od osuda koje javnost često ima za žrtve seksualnog zločina. 

Stvaranjem kulture silovanja, u kojoj žrtve silovanja umjesto silovatelja, kao jedinog uzroka silovanja, bivaju označene kao krivci za vlastito silovanje - čin silovanja nastavlja se u nedogled. Uz pomoć društva koje prešutno prihvaća kulturu silovanja. Istog onog društva koje na svakim novim svakim izborima daje legitimitet silovateljima zaokruživanjem određene političke partije. To onda zvuči kao sado-mazo silovanje. Ali očito kako društvo voli uživati u tom bolu. I nije puno drukčije ni u društvima koja nas okružuju.

Silovanje, je gnusan i podmukao zločin, bilo da se radi o seksualnom nasilju ili silovanju volje. I dok se seksualno nasilje odvija iza „zatvorenih vrata", daleko od očiju javnosti, a počinitelji su često osobe od autoriteta i povjerenja, dotle silovanje volje sprovodi vlast, javno i besramno u zarobljenoj državi, potpuno potčinjenoj volji i potrebama partije koja je na vlasti, bez obzira koja je.