U Slavonskom Brodu, u srcu Slavonije, gdje su zlatna polja kukuruza i pšenice simboli, događa se nešto čudno, bar u posljednje vrijeme. Slavonski Brod, geografski bliži Dunavu nego bilo kojem moru, odlučio je svoj urbani identitet obložiti bojom dubokog oceana. Inače, bez te boje i nebo bi bilo samo prazna svjetlina, more i oceani samo obična vodena površina, a sanjarenje u daljinu znatno siromašnije. To je boja koja dominira planetom, boja povjerenja, mira, inteligencije, reda i čistoće. Umjetnici je stoljećima smatraju plemenitom, a znanstvenici su čak otkrili da čak ima i blagotvoran učinak na psihu. Ali ako se pokuša ta boja izmiješati i napraviti druga nijansa, može lako prijeći u hladnoću i ravnodušnost. Upravo ta boja koja može imati dvostruku prirodu - sposobnost da smiruje i izaziva strasti, u Slavonskom Brodu je pokazala pravu svoju strast. Plava boja u Slavonskom Brodu.

Ne govorimo ovdje o nijansama plave boje na narodnoj nošnji ili na nekom apstraktnom umjetničkom izričaju. Osim ako se pod umjetnošću ne podrazumijeva iscrtavanje parkirnih mjesta. Na društvenim mrežama ovih dana vodi se pravi mali rat između plavih vitezova i pobunjenika bez parkirne karte. Možemo slobodno kazati kako je Slavonski Brod ušao u plavu epohu.

Za jedne, ove iscrtane plave površine predstavljaju civilizacijski iskorak. To su ljudi koji vjeruju da je parkiranje umjetnost, a ne ekstremni sport. Za njih, plavi kvadrat ispred kuće nije samo mjesto za parkiranje, to je simbol nade, reda i činjenice da se gradska vlast pobrinula i za malog čovjeka i njihovog čeličnog konja. Prije je bio kaos, anarhija, ljudi su parkirali kako stignu - reći će branitelji plavih linija. S druge strane, za neke plave crte su barikade i oni u tom iscrtanom prostoru vide udar na svoja građanska prava i na svoje džepove. Za njih, plava boja nije simbol reda, već tiranski pokušaj da se ukroti slavonski duh. Gledam tu plavu mrlju ispred kuće i vidim gubitak slobode - reći će pobunjenici bez parkirne karte. Također, ustvrdit će kako je parkirno mjesto početna stanica za put u totalitarizam.

Oni koji su za - smatraju kako je plava boja jeftinija od gradskog psihologa. Smiruje živce, sprječava tučnjave za parkirno mjesto i pruža osjećaj da živite u organiziranom društvu. I to sve za sitan novac. Oni koji su protiv – da svaki plava crta na neki način određuje i koje boje čarape obući. Za njih je to put koji vodi od – ovdje stani, do ovo misli. i kazat će kako je to udar na džepove, a udar na džepove nije kockarnica, pivo i cigara.

Možda je prava mudrost upravo u tome da prihvatimo da je život u Slavonskom Brodu kao i sam parking - ponekad moraš malo manevrirati, malo naprijed, pa nazad. I trebamo prihvatiti da će netko uvijek stati preblizu ruba. Plava boja je samo prilika da se prepiremo o nečemu što možemo vidjeti i dotaknuti. Možda, ako se već prepiremo, bolje bi bilo da to radimo o nečemu bitnijem. Ovo je naša gradska terapija.

I dok se jedni mole da plava boja što prije izblijedi, a drugi da što duže ostane, ostaje nam utjeha - svi smo sretni kada nađemo mjesto za našeg čeličnog konja.