STARIJI Brođani sjećaju se vremena kada je dim cigarete bio dio atmosfere svakog kafića, restorana ili ugostiteljskog objekta. Duhanski dim bio je prisutan čak i u uredima, dvoranama, pa i vlakovima. Često je to bio miris druženja, ali nažalost i neizbježna neprilika za one koji taj miris nisu voljeli. Danas, kada je zabrana pušenja u zatvorenim javnim prostorima postala standard u većini Europe, kod nas se otvara pitanje – prihvaćamo li zabranu kao dobrobit ili kao nametnutu smetnju?

Slavonski Brod ima jednu posebnu alkemiju – mješavinu slavonske tradicije, topline i otvorenosti. U toj jednadžbi pušenje je dugo imalo svoje mjesto. Sjećamo se okupljanja uz kavu i raznih rasprava u oblaku dima. Često je na obiteljskim slavljima u istom prostoru se miješao miris pečenja i duhana. Te slike su duboko urezane u naš kolektivni identitet. Ali identitet nije kamen, on mora rasti ili se mijenjati s vremenom. Naše vrijeme govori nešto drugo. Pasivno pušenje ubija. Ako mi lažemo, ne laže znanost.

I sam sam pušač. Uvijek sam birao mjesto na kojemu se nalazi i pušačka pepeljara. Ali, zabrana je tu. Treba čuvati i onaj duh zaštite nepušača. Vjerujem da je lakše nama ne pušiti, nego nepušačima biti pasivni pušač. Ova tolerancija nije pitanje samo ljudskosti ili ugodnosti. To je pitanje javnog zdravstva. Znamo da se Slavonski Brod već dugo godina bori s problemima onečišćenog zraka, zbog toga bismo trebali biti još osjetljiviji na kvalitetu zraka koji udišemo. Ako se borimo za čišći zrak izvan naših domova, zašto ne bismo podjednako energično štitili zrak u našim kafićima? Svaki dan koji ne sadrži dim smanjuje rizik od kardiovaskularnih ili kancerogenih oboljenja.

Zašto bi jedan studentski radnik svaki dan osam sati udisao otrov,... ili dijete koje pati od astme kad obiteljski dođe na Cedevitu, a to mu postane noćna mora.

Vlasnici lokala često strahuju kako će zabranom izgubiti brojnu pušačku klijentelu. Možda i hoće. Ali iskustva drugih gradova pokazuju suprotno. Kada se dim očisti, u lokale dolaze obitelji s djecom, stariji ljudi, sportaši, cijela jedna demografska skupina koja je prije izbjegavala zadimljene prostore. Ugostiteljstvo ne smije biti samo za jedan dio populacije, već za sve građane.

Moderni turizam, koji toliko želimo privući, ne gradi se na dimu. Gradi se na iskustvima, na ugodnoj atmosferi u kojoj mogu svi sudjelovati. Možda je ovo pravo vrijeme da ugostiteljska ponuda u Slavonskom Brodu postane poznata po izvrsnoj hrani, autentičnoj atmosferi i – čistom zraku.

Zabrana pušenja nije nikakav napad na slobodu izbora ili tradiciju. Zadovoljstvo pojedinca ili grupe ne smije štetiti drugima. To je samo korak prema kulturi poštovanja. Tako samo poštujemo zdravlje onih oko nas, odnosno, njihov izbor da ne puše i njihovo pravo na udisanje čistog zraka.

Naša gostoljubivost, naše dobro došli i doviđenja ljepše će zvučati kada se izgovore iz čistih prsa, i odjekivat će u prostorijama u kojima možemo svi slobodno disati. I nama koji pušimo, a i onima koji ne puše, budućnost će biti bolja bez dima.