U vremenu u kojem živimo, skoro da ne postoji osoba koja u potpunosti može pronaći svoj mir i sreću. Sve je tako užurbano. Kao da nam uvijek fali vremena. Ništa ne stižemo. Današnji čovjek izložen je svakodnevnom stresu različitih oblika, nesiguran je i otuđen. Uplašen je i često odbačen. Često je neshvaćen,  bolestan i frustriran. 

Živeći takvim stilom života, puno ljudi zapada u velike emotivne ili mentalne probleme. Ljudi se nalaze na ivici ambisa i dovoljan je samo jedan mali okidač za sunovrat u crnilo bez povratka. Čovjek je danas sveden samo na komunikaciju na društvenim mrežama, ali tu nema ni prave komunikacije ni pravih društvenih mreža. Čovjek današnjice je zatvoren u svoju čahuru iz koje ne zna izaći.

Danas skoro svi naglašavaju važnost emotivnog i mentalnog zdravlja za uspjeh pojedinca, ali i jednog društva. Jer i mozak i naša duša, kao nerazdvojni dijelovi našeg bića, trebaju mir, sklad i harmoniju kako bi uopće ispravno djelovali. Kako bi spasili sebe, često nam se savjetuje kako se trebamo udaljiti od svih negativnih utjecaja koji bi mogli naškoditi našem emotivnom i mentalnom zdravlju, a posebno se naglašava micanje od toksičnih ljudi, ili bolje kazano – od budala svake vrste. Na taj način možda uspijemo spasiti sebe. A hoćemo li uspjeti spasiti i druge?

Nedavni slučaj iz Daruvara, kada je masovni ubojica ubio šest osoba, kazuje nam da micanjem od budala nismo ništa postigli. Ovaj slučaj zorno pokazuje koliko smo moralno ogoljeno društvo. Pokazuje nam koliko smo emotivno i mentalno kontaminirani svim vrstama zla. Ovaj nemili događaj priča nam koliko je društvo nebriga za pojedince koji su emotivno i mentalno skliznuli u provaliju. Nije ovo prvi slučaj ovakvog zla koje pogađa naše društvo, a sigurno nije ni posljednji. U svemu tome, mi kao društvo, nismo izvukli pouke.

Nismo ništa naučili. Kako se u budućnosti nositi s ovakvim pojavama? Kako ih prepoznati i prevenirati? Sjedit ćemo, ponešto pročitati i opet šutjeti sve dok se opet ne ponovi slično ovome.

Načela na kojima počiva zdravo i uspješno društvo, između ostalog su i načela ljubavi, milosti, empatije, brige i sigurnosti. Ova načela trebaju biti duboko utkana u svakog pojedinca kako bi društvo bilo zdravo. Tko će nama utkati sva ova načela? Danas nam roditelji ne znaju tkati. Škole kao da nikad nisu ni čule kako moraju u svakog učenika utkati ova načela. I vjerske zajednice nemaju adekvatan način kako utkati ova načela u svakog čovjeka. Što se dogodi kada svi zakažu?  Dogodi se masovni ubojica iz Daruvara.

Ne zaboravimo da uspješna društva vode brigu o svakom pojedincu i nastoje ga na sve načine okititi moralnim, istinskim i pozitivnim osobinama. Imamo li pravo kazati da smo uspješno društvo? Jučer jedan pomračeni um u Daruvaru, sutra u Slavonskom Brodu.

Nije ovo nikakvo čudo, ovo je samo stvarna slika onoga što mi kao pojedinci, ali i kao društvo radimo, ustvari ne radimo. Čak i najbolje frizirane statistike su nemilosrdne i pokazuju nam koliko je anomalija koje narušavaju načela ljubavi, milosti, empatije, brige i sigurnosti.

Vrtlog svih anomalija odnio nas je tako daleko da čak nemamo više ljubavi i samilosti prema svojim najmilijim, prema roditeljima, bračnim partnerima, djeci. Pucanj u Daruvaru u vlastitu majku i nedužne ljude upravo nam to kazuje.  To je isti onaj čovjek koji je zatočen u svoju čahuru s iracionalnom stvarnošću.

Za takve i njemu slične ljude u čahurama, često ćemo čuti komentare kako su bili tihi, mirni, povučeni, ma oni nikad ne bi mrava zgazili. Ovo samo pokazuje koliko smo mi udaljeni jedni od drugih, i po nekoliko svjetlosnih godina. Fizička blizina nam ništa ne znači ako smo ostali usvojim čahurama.