AKO ste ovih dana u Slavonskom Brodu pokušali kupiti Panini sličice, vjerojatno ste prošli kroz faze žalovanja. Prvo optimizam – ma ima na kiosku. Onda nevjerica – kako nema? Zatim pregovaranje – a ima možda ispod novina, kod cigareta? Nakon toga lagana nervoza i na kraju prihvaćanje sudbine. Danas je izgleda lakše naći slobodno mjesto za parkiranje u centru Slavonskog Broda od jednog paketića sličica.

U vremenu kada se oko svega dijelimo, sedam komadića kartona s ljepilom uspjelo je ono što mnoge velike ideje nisu. Natjerali su ljude da razgovaraju, pregovaraju i nakratko zaborave svakodnevicu.

Nekad su se sličice sakupljale usput, uz džeparac, čokoladicu i onu dječju sigurnost da će ih uvijek biti. Album se nosio u školu, mijenjalo se pod odmorima, a najveća je drama bila kada ti netko podvali već zalijepljenu sličicu ili peti put zaredom izvučeš istog igrača. Danas je priča dobila sasvim novu ulogu. Panini više nije samo album. Postao je društveni fenomen, mala lokalna burza emocija, nostalgije i logističkih operacija.

Invazija na prodajna mjesta Tiska

Kupci poharali i brodske kioske. Prodavači: 'Nemamo sličica!'

Slavonski Brod posljednjih dana podsjeća na grad u kojem kruže povjerljive informacije od nacionalnog značaja. Vijesti se šire munjevito – stiglo na kiosk na korzu; imaju još dva paketića; nemoj tamo, sve je otišlo. Ljudi razmjenjuju dojave ozbiljnošću meteorologa koji prate olujni sustav. 

Teta na kiosku više ne prodaje. Ona upravlja kriznim centrom. Njezino – nema više, dođi sutra, zvuči kao službeno priopćenje nakon izvanredne sjednice. Već unaprijed zna pitanja – kad dolazi, koliko komada? Ako ništa drugo, zaposlenici kioska razvili su diplomatske vještine kakvima bi pozavidjele i međunarodne institucije.

Posebna kategorija ove priče su odrasli kolekcionari. Djecu još i razumijemo – nogomet, album, veselje otvaranja paketića. Ali prizor ozbiljnog čovjeka koji između dva poslovna poziva krišom provjerava razmjenu i računa koliko mu još nedostaje do kraja albuma govori da Panini djeluje po zakonima koji nadilaze logiku. 

Jer nije to samo sakupljanje sličica. To je povratak osjećaju koji je većina mislila da je ostavila negdje između osnovne škole i prvih računa za režije. U onom trenutku kada otvoriš paketić i nekoliko sekundi iskreno vjeruješ da će baš unutra biti ono što tražiš. Današnji odrasli možda više ne nose album pod rukom, ali vrlo dobro znaju onu rečenicu koja budi natjecateljski duh – imaš duplića?

Naravno, gdje postoji potražnja pojavljuju se i tržišni inovatori. To su ljudi koji su navodno slučajno ili greškom kupili veću količinu i sada prodaju po cijenama zbog kojih se čovjek zapita kupuje li sličice ili ulaznice za finale Svjetskog prvenstva. Ali to je slobodno tržište u svom najkreativnijem izdanju.

Posebnu draž daju i razmjene sličica. Nekad se to odvijalo ispred škole, ili na klupi u parku. Danas su tu grupe na društvenim mrežama, poruke i male digitalne tržnice. Pregovori su ozbiljni, gotovo diplomatski. Jedna rijetka sličica može imati veću pregovaračku moć od nekih lokalnih političkih dogovora.

Ipak, možda je upravo u toj nestašici skriven dio čarolije. Da sličica ima na svakom koraku, možda ne bi bilo tolikog uzbuđenja. Ljudi ne bi obilazili kioske, ne bi se raspitivali i ne bi dijelili dojave kao da koordiniraju tajnu operaciju. Nestašica je stvorila događaj.

A Slavonski Brod, grad koji inače ima dovoljno tema za svakodnevnu raspravu, ovih dana ima i jednu sasvim neočekivanu – gdje pronaći Panini?

Možda je to i lijep podsjetnik da nas ponekad spoje najjednostavnije stvari. U vremenu kada se oko svega dijelimo, sedam komadića kartona s ljepilom uspjelo je ono što mnoge velike ideje nisu. Natjerali su ljude da razgovaraju, pregovaraju i nakratko zaborave svakodnevicu.

Samo, ako netko stvarno zna gdje ih još ima, neka šuti. Ne zbog tajnovitosti, već zbog sigurnosti kioska i očuvanja javnog reda i mira.