SLAVONSKI BROD - Sinoć su nam zanimljivu večer osigurali mladi slavonskobrodski glumci povodom 19. smotre kazališnih amatera Brodsko-posavske županije. U 18 sati započela je predstava ‘Origami’ Fosna teatra, a nakon pauze u 19.30 započela je predstava ‘Junaci Pavlove ulice’. Obje imaju svoje mjesto u dinamici oživljavanja gledatelja ako uzimamo u obzir granice i/li mogućnosti asertivnosti ili pak ako želimo podvući crtu između irealnog, realno mogućeg i stvarnog s izrazitom fokusiranošću na introspekciju gledatelja.

Ivica Galović/Pixsell

Dakako, svaka predstava i treba naglašavati svevremenost i potrebna je komunikacija s publikom kako bi ona reagirala onda kada je izazvana, kada se od nje očekuje reakcija na licu mjesta - sinergija glumaca i gledatelja, priče i razumijevanja iste priče,... Predstava ‘Origami’ bila je upravo takva predstava koja je izazivala smijeh, ali i poticala na neugovorenu suradnju; onda kada je potrebno utihnuti, razumjeti, čak i suosjećati - publika je to osjetila te je znala što činiti u kojem trenutku. Ljepota ove priče i simbolična veza narativa, poruka koje nosi, monumentalnost starog antikvarijata knjiga, tri lika na sceni kao trodimenzionalna stvarnost, ali i trodimenzionalnost origamija zbog čega može biti skulptura, trodimenzionalnost koju tražimo u odnosima kada želimo nešto više od odgovora 'da' ili 'ne' - onda, kada žudimo za prijateljstvom, podrškom, ljubavlju. Ista trodimenzionalnost vezana je za ovdje/sada, sutra, ali i jučer, za samoobnavljajuća sjećanja koja osobu iako nije tu doziva u prostor uma, oživljavajući sjećanja smješta je pored nas, vidimo ju, osjećamo ju, grlimo ju... Da, te dimenzije koje stvaraju emocije su to što očekujemo od voljenih: prisutnost koja uključuje vid, sluh i dodir. A antikvarijat? Dozivanje/prizivanje duhova poginulih? Knjige uopće? Knjiga uvijek ima tri dimenzije: jednu čini sam tekst, jednu smisao teksta, a jednu naše razumijevanje i djelovanje teksta na nas, naš život... Traženu pouku neplaniranih situacija, susreta (koji su uopće planirani, pitam se?) životnih narativa, nalazimo vrlo često naknadno, kada sve prođe - sjetimo se kako smo trebali postupiti, kako je trebao netko drugi reagirati, što uopće to iskustvo predstavlja; možemo li što naučiti... Toposi su posvuda, ali onaj prisutan, 'žanrovski' određen je sljedeći: život je knjiga! Sukreatori poglavlja tih knjiga su mnogi ako u njih ubrajamo sve susrete (tko bi ih se svih sjetio, zar ne?), ali nazive poglavlja čine ljudi s većim značenjem od svih drugih, s većom ulogom...

Danas sam, razmišljajući o ovoj predstavi željela krenuti od hvalospjeva mladim ljudima kojima dugujem zahvalnost. No, ovim glumcima on nije potreban. Oni znaju kako njihovo srce lebdi nad gradom i tko god se zagleda u nebo, vidi to srce. Jer, to srce je srce grada - one strane koja je nepotkupljiva, pametna, vješta, draga, dobra, susretljiva, pozitivna...

Smještajući se jučer na sjedeće mjesto u predzadnjem redu ugledala sam srce - origami...  Također, vidjela sam kako su i drugi bili počašćeni nekim oblicima koji su ih dočekali na stolcima. Rekoše mi kako su se nalazili na svakom trećem stolcu...

I. Seletković

Napokon, druga predstava 'Junaci Pavlove ulice' čas je stereotipno poigravanje ulogama, a u drugom trenutku donkihotovski pothvat. Smrt nije kraj nego je početak, ludost je mudrost: život se hrani tragičnim kako bi imao smisla. Dalje, ideali moraju postojati kako bismo znali zašto smo uopće živjeli. Sjajna predstava želi afirmirati protutežu isključivosti. Ne, nismo isključivo djeca, nismo isključivo odrasli i nismo isključivo lijevi ili desni, ali ako prihvatimo te antagonizme onda umire onaj naivni dio nas, onaj idealist kojeg predstavlja Nemeček...

Naposljetku, umjesto zaključka, umjesto neke mudre misli - zaokruživanja čitavog jučerašnjeg događaja i doživljaja (osim poziva na praćenje rada Satričkog kazališta mladih i Fosne) - samo ću navesti zaslužnike:

Sara Vujčić, Magdalena Čavčić, Luka Krstičević, Davor Mrković, Fabijan Tadić, Antonio Juričić, Slavko Radovanović, Jan Bitunjac, Petar Opačak, Tanja Medić Savić, Silvio Stilinović, Saša Karić, Matej Safundžić.