BEZ puno pompe koju inače sa sobom nosi službeno svečano otvorenje, u praznom izložbenom dijelu Galerije Ružić, uspjela sam pogledati izložbu Akvarelističke kolonije „Sava“.

Jučer, 14. rujna 2022., ondje nije bilo posjetitelja. Međutim, meditativni prostor, tišina i mir, omogućili su potpuno predavanje sadržaju izložbe. Teško je birati riječi te izložiti mišljenje o izložbi koja je u sebi toliko smirujuća, zanimljiva i jednostavno - lijepa.

Izložba 42. saziva Akvarelističke kolonije „Sava“ posvećena je uspomeni na prof. Krunoslava Kerna (1935.-1992.) i tridesetoj obljetnici njegove smrti. Velike riječi i velika djela, obično izazivajući strahopoštovanje, motiviraju nas na maestralne postupke kojima ,i potom - više prisilno - motiviramo ljude na usvajanje naših stavova o onome što je već davno o istome zaključeno. Takozvani veliki umjetnici kao što su oni svjetskoga glasa, stalno zauzimaju javni prostor, navodeći ljude na neku percepciju u jednom smjeru, često bez emocija, bez preispitivanja kanona. S olakšanjem, bez takvih velikih očekivanja koja bi nas tjerala na već unaprijed formirano mišljenje, možemo krenuti na perceptivni put ove izložbe.

Ipak, Krunoslava Kerna, sa sigurnošću možemo nazvati velikanom akvarela. Brodski slikar, slikar brodskog pejzaža koji odaje priznanje okruženju u kojem je živio i djelovao, čije slikarstvo ne očekuje aktivizam, nego bivanje u jednom odvojivom, prozračnom slikarskom svijetu, podsjeća nas zašto Brod po sebi nije samo neki gradić u Slavoniji u sjeni velikih gradova, svakako u umjetničkom smislu. Njegove slike izložene na ovoj izložbi, kao što je slika „Šlepovi na Savi“, jednostavno su lijepe. Ne treba uvijek težiti tomu da ljepotu izražavamo drugim riječima. Taj akvarel na papiru, ta ljepota, čak zorno prikazana, dovoljna je reklama izložbi kao naša potreba da se ljepoti jednostavno divimo.

Veliki impresionistički slikari kao što su Renoir i Monet, također su slikari akvarelom, a kod nas je Slava Raškaj napoznatija. No, eto, grad na Savi ima svoga slikara koji udišući miris Slavonije, promatrajući njezin pejzaž, stvara magičan svijet ljepote, ali i jednostavnosti. Bogdan Mesinger, kako stoji u katalogu izložbe, na jednom mjestu navodi sljedeće: „Rijetki su, naime, slikari koji na svojim slikama uspijevaju održati oba identiteta – identitet motiva i svoj identitet, identitet slikara – u punom postojanju i u uzajamnom skladu. Krunoslav Kern im pripada”.  Taj identitet slikara je ono po čemu ga razlikujemo od svih ostalih i po komu je on Velik, unatoč sredini iz koje dolazi ili unatoč djelomičnoj svjetskoj anonimnosti.

Identitet, odnosno, ono po čemu jesmo, jest isključivo naš,  naša ulaznica u svijet neanonimnosti, rušenjem barijera uobičajenosti i masovnosti. Taj identitet sukreiran našim postojanjem i opstajanjem kao i Kernov odvojiv identitet, pomaže nam u odabiru našeg, isključivog kanona. Bez obzira na standarde, htijenja, potrebe, kolektivnog identiteta kojemu također pripadamo. Naš individualan osjećaj za ljepotu, naša estetika kojom pamtimo i vraćamo se onome što nas potiče, što nas inspirira i tjera na razmišljanje i povezivanje riječi i stvari, mogu nam biti daljnji poticaj za stvaranje kanona unutar zajednice kojoj pripadamo. Ne treba težiti niti nekim basnoslovnim svjetskim priznanjima kako bismo mi sebi odabrali ono što nas ispunjava tek kroz promatranje i želju za nekim koloritom i oblikom izvan uobičajenih. Slikarstvo uopće je takav svijet mogućeg ili mogućnosti kao i druge umjetnosti. Ljepota ili jednostavno ljepota ne mora tražiti opravdanje. Nalazeći se posvuda u svakodnevici koja nije nimalo poticajna, ona traži aktivnog promatrača koji će znati podsjetiti na nju ako nekad zaista potpuno zaboravimo na njezino postojanje.

Druga slika, meni osobno zanimljiva, slika Estere Peruzović „Teneri Figli”, akvarel na papiru, jedno je interesantno, kolorističko pristupačno umjetničko djelo. Poticajno jer, u prvi mah, ne daje odgovor na pitanje što se na slici nalazi, već tek kasnije, kada se slika pomnije promatra na njoj su vidljivi čak očiti motivi naglašeni nazivom akvarela.

Neka ova izložba bude poticajna za promišljanje o kanonu, identitetu ili… jednostavno - ljepoti.