U moru portala gdje se i najbolji plivači teško snalaze, naišao sam na jedan zanimljiv podatak koji kaže kako čovjek pamti i koristi deset posto sadržaja koje čuje, četrdeset posto kojeg pročita, a pedeset posto onih koje vidi ili čuje. Možemo zaključiti kako su portali i televizija učionice koje nemaju zidove. Ali ono što nema zidove ne mora biti uvijek dobro.

Moralna načela su univerzalna. Ono što je dobro, kao i ono što je zlo - takvo je i za ateiste i za vjernike.

Suvremeni svijet i tehnološki napredak, koliko god za neke bili dobri, otvaraju i nameću neka nova pitanja – pitanja ljudske odgovornosti, kao i nesigurnosti, pa čak i ugroženosti budućnošću. U najnovijim i naizgled najsavršenijim tehničkim izumima, današnji čovjek koji je prestao biti tradicionalan i sebe je nazvao suvremenim, teško ili skoro nikako ne pronalazi adekvatan odgovor samo za konkretne životne situacije i potrebe.

Današnji suvremeni čovjek ide korak dalje i u tom neuspjehu pokušava pronaći izgovor za svoju neodgovornost, ali isto tako i za sve češća zla i nedaće koje su svakim danom prisutne.

Tehnokratsko društvo kao dio suvremenog svijeta, prouzročilo je čitav niz patoloških pojava, duševnih deformacija i devijacija, kao  i opću krizu morala.

Da budemo jasni, život u današnjem vremenu bez modernih tehnologija nije moguće ni zamisliti. Svima nama uveliko olakšava život, ali samo ako sve to koristimo u onoj mjeri koliko nam je potrebno. S druge strane, najmodernija i najsofisticiranija tehnologija, kao i potrošački način života, utječu i na psihičku strukturu čovjeka, pa čak ponekad istu tu strukturu i oblikuju.

Najnegativniji plod moderne tehnologije jest dosada.

Dosada je nastala kao rezultat suvremenog načina života, kojeg karakterizira mnoštvo sredstava za život, ali, isto toliko, pomanjkanje pravih i istinskih životnih ciljeva. Ako se vratimo samo pedeset godina nazad, kada nije postojao suvremeni čovjek i suvremeni način života, kada nije bilo portala, interneta i mobitela, uz samo poneki TV, s par programa i radio s nekoliko postaja, čovjek je živio bez dosade. Nikad od naših očeva i majki, baka i djedova nismo mogli čuti riječi – dosadno mi je.

Suvremeni čovjek svoju dosadu pokušava odagnati, ali izabire uglavnom loš način pa je pokušava potisnuti cigaretama, alkoholom ili drugim opijatima, često uz destruktivno i agresivno ponašanje. A ne zna kako mu najbolji savjet za njegovu dosadu mogu dati majka, otac, baka ili djed, pa i ne bili tradicionalni.

Gotovo svi suvremeni mediji, najčešće portali, bili žuti ili neke druge boje, danas čovjeku serviraju ono što njihovi kreatori smatraju da treba servirati.

Isti ti mediji stvaraju nove idole i ideale, a to su često mladi iz TV-serija koji pripadaju američkoj nad-klasi, to su milijarderi koji bogatstvo nisu stekli svojim trudom, to su oni koji se razmeću u potrošnji. Naravno, sve ovo za sobom nosi i posljedice koje su danas itekako vidljive i prisutne. Vidimo izražene frustracije na osobnom planu zbog nezadovoljenih potreba, zatim osjećaj loše pozicije zbog mjesta i načina življenja. Takva osoba dolazi u situaciju da nema poštovanja prema zakonima, kao niti prema drugim osobama.

Takvi mediji koji nude svakakve idole i uzore posebno mladima, ipak, ne mogu ponuditi onu vrstu potpune i inspirirajuće identifikacije. Bilo da su glumci iz filmova ili serija, influenceri, tik tokeri ne mogu ponuditi samu dubinu i pravi smisao života, zadovoljstvo i sreću. Koliko god se trudili i koliko god ulagali u stvaranju idola i ideala, nude samo jedno – površnost. Putem medija, posebno portala, površnost stvara lažnu sliku o sreći i zadovoljstvu. Mediji su uspjeli srušiti tradicionalnog i prirodnog čovjeka i stvoriti suvremenog.

Tko danas poželi, može postati slavan. Ali to traje par dana i padne u zaborav. Koliko je takvih bilo i nestalo? Slavni su samo oni koji traju tisuću, pet ili deset tisuća godina.