SLAVONSKI Brod je mjesto gdje žive Slavonci, Bosanci, Albanci, Romi, Srbi i još mnogi drugi. Svi oni su zajedno Brođani. Često se vode rasprave o jednima, drugima ili trećima. Kakva je nečija uloga? Je li netko došljak ili je domaći, autohtoni? Što je bitnije, rakija ili ćevapi, harmonika ili tambura? I dok se nisu smirile strasti oko toga čije je što, na mala vrata, trbuhom za kruhom, dođoše Nepalci, Indijci i još mnogi drugi. Kako stvari stoje, uz Slavonce, Bosance, Rome, Srbe, Nepalce, Indijce, uskoro će Brođani biti bogatiji i za Filipinke. Vremenom, one će se tu i priženiti, naći nekog Slavonca, Bosanca. A tko zna, možda nakon tog rasnog miješanja postanemo i ljepši, ako nećemo pametniji.

Kada se bliže nekakvi izbori, političari i oni koji se žele baviti politikom, mudro sve nas različite gledaju kao jedne. U nama vide potencijalni jedan glas. Svjesni su, na glasačkom listiću ne piše da je glasao Slavonac, Bosanac, Rom ili Albanac. Niti će za deset godina pisati je li glasao jedan Nepalac ili Filipinka.

Sve je spremno da zidovi Slavonskog Broda dobiju novi sloj umjetnosti - predizborne plakate. Neće to biti obične slike. To su ikone vjere u bolje sutra. Za nova lica koja žele sjesti u fotelju gradonačelnika Slavonskog Broda ili bar postati vijećnici, imat će sličan plakat - pogled negdje iznad horizonta, možda u bolji život, ili možda u jesenje popuste, teško je reći. Uz njihove dubokoumne poglede, obično će ići i slogan smišljen uz porciju ćevapa i rakiju. Znaju da mora biti ravnopravnosti - kako pridobiti Bosanca bez ćevapa, a Slavonca bez rakije. I takvi slogani neće biti poslani samo Slavoncima i Bosancima, već i Romima, Srbima, Albancima, pa i Nepalcima i Indijcima kako se polako pripremaju za iduće izbore. Vidjet ćemo ta nova, ozarena lica na plakatima, a neki će izgledati kao da ih je izradio učenik iz srednje škole uz pomoć Painta i nekoliko filtera s Instagrama, dok će neki biti nalik likovima iz video igrica. I kad ih vidimo, svi ćemo se zapitati, i Slavonci, i Bosanci, i Srbi, i Romi - pa gdje su ovi do sada bili?

Kada su u pitanju oni, ne štede, a najmanje na sebi. Jer ipak, za njih je bitno da njihovi plakati prežive što duže. Tako će njihove tapete preživjeti sve vremenske uvjete. Kiša ih ne uništi, vjetar ih ne odnese. Ali ipak jedno ne mogu preživjeti - istinu. Istina, kao mnogo puta do sada, i ovaj put će biti prepreka. Istina je daleko bitnija od osmijeha iznad nekog kontejnera.

Uskoro će mnogi kandidati postati susretljivi građani - koji te inače ne bi pozdravili niti da ti kuća gori. A sad će ti nuditi ruku, osmijeh koji se širi od uha do uha. Obećat će sve, ako ti ne znaš što trebaš, oni će ti reći sve, pa čak i wi-fi u kokošinjcu. Očito, za nas su lokalni izbori samo da nas podsjete koliko zapravo volimo vjerovati nekim kandidatima. Ništa drugačije neće biti ni idućeg mjeseca. Opet će nas pojedini kandidati kupiti ćevapima i rakijom.

I kad prođu izbori, umjetnost na zidovima u gradu ostaje mjesecima. Njih neće više biti u srdačnom obilasku svakog sokaka ili ulice, zaboravit će da su uopće bili kandidati. Ali njihova lica sa zidova, bandera, kontejnera i dalje će nas gledati. Gledat će sve one koji će kopati po kontejnerima sakupljajući boce, i one što će kupovati kruh po sniženoj cijeni. Ali i one koji će posljednji put ovome gradu kazati - doviđenja, rodni grade. Gledat će nas oni sa tih plakata kao duhovi neispunjenih obećanja.

I možda je dobro da postavljaju plakate, na svakom koraku. Valjda smo ovaj put naučili - nisu plakati tu da nas uvjere za koga glasati, već podsjete. Ne da nas podsjete na nadu, već na to koliko smo puta nasamareni svi, i Slavonci, i Bosanci, i Albanci, i Srbi, i Romi, a sutra i Nepalci, Indijci i Filipinke.

Za neke kandidate, lokalni izbori su festival ćevapa i rakije, uz neizbježne plakate i letke koje će već sutra vjetar odnijeti po livadi.