NAKON nekoliko mjeseci sivila, prvi topli ovogodišnji sunčevi zraci donijeli su ponovo živosti i boje u naše svakodnevne živote, ali i prirodu. Proljeće je za mnoge najljepše godišnje doba. Upravo priroda baš u proljeće pokazuje svoju nevjerojatnu moć - kada iz mrtvila i sivila počinje novi život. 

Možda i najljepši trenutak proljeća je kada se voćnjaci pretvore u cvjetne oaze, a ptice svojim pjevom slave dolazak toplijih dana. 

Željka Gavranović / PlusPortal

Osim ljepote, svako proljeće donosi i puno simbolike. Proljeće je vrijeme rasta, obnove, ali i novih prilika. Priroda svake godine pronalazi snagu za novi početak. Može li čovjek učiniti isto - ostaviti prošlost iza sebe, a postaviti nove ciljeve i krenuti naprijed. Priroda je naša majka, ona nas tako uči. Kao da nam proljeće svake godine donese skrivene poruke. Rijetki su oni koji razumiju ili znaju pročitati takve poruke. Kao da nam proljeće priča - život je ciklus, uvijek postoji prilika za novi početak - iskoristite to.

Svi smo bar jednom doživjeli trenutak kada smo osjetili da proljeće nije samo godišnje doba. Tada nas obuzmu posebni osjećaji koji nas preplave. Miris svježe pokošene trave i prvog toplog vjetra koji nam miluje obraze. Svakog proljeća iznova uživamo u najljepšim proljetnim darovima. Nostalgija, koja ne dolazi iz prošlosti, već iz iščekivanja, iz želje za bojama koje još nisu procvale - za dužim danima, prvim trešnjama, jagodama.

Željka Gavranović / PlusPortal

Čudna je nostalgija za nečim što još nije stiglo i još je u dolasku. U toj nostalgiji vidimo svjetlije jutro bez magle, lakše korake, osmijehe bez razloga. A možda nas ponekad vrati i u prošlost, u naše djetinjstvo, kada nam je obuća bila puna prašine od trčanja, a obrazi rumeni od smijeha i sunca. 

Nostalgija za proljećem nije samo čežnja za toplijim danima i šarenom prirodom. Naša je čežnja i za onim danima kada se čini da sve može iznova. Tada imamo osjećaj kako su svi prozori širom otvoreni, ali ne samo za svježi zrak, već i za nove početke. 

I dok smo u iščekivanju da nam pupoljci puste mirise raznovrsnog cvijeća i zrak zamiriše na svježu proljetnu kišu, dok zamišljamo prve šetnje bez zimskih jakni i kaputa - ta naša čežnja postaje jedan oblik pripreme. Možda nesvjesno i tiho mi slavimo proljeće prije nego što je ono i došlo.

Ponekad nismo ni svjesni, ali trebamo znati, proljeće nas uvijek i ponovno pronalazi, isto onako kako i mi njega. 

Puno toga možemo naučiti iz znakova proljetnih. Sebe možemo usporediti sa zemljom koju pripremamo za sjetvu.

Jer ova priroda naše je stanište. Tu se odvija naše zemaljsko postojanje. Svaki čovjek duboko je povezan s prirodom. Naše rođenje, odrastanje, život, pa na kraju i naš odlazak, samo su dijelovi prirode. A možda o svemu tome najbolje možemo razmisliti kada se priroda ponovo budi. Jedna stara mudrost nas uči kako živ čovjek ništa ne može izgubiti, što mu jedno proljeće ne bi moglo vratiti.