KAD bi netko napisao poruku: "Brodski roditelji za djecu spremni", mogli bismo raspravljati je li autor želio aludirati na konkretno vrijeme i događaje u Hrvatskoj, ili je to benigna konstrukcija koja bi tek cjepidlake mogla podsjećati na neka vremena i neke ljude.
Vi, koji javno iznosite svoje stavove i zahtjeve za dobro vaše i naše djece, trebate paziti kako i na koji način to činite. Jer, niste u svoja četiri zida, ne predstavljate sebe i još dvoje troje ljudi. Izlazite u javnost, predstavljate i borite se, kako ističete, za tisuće djece. Ako je to tako, a ja uistinu želim vjerovati da jeste - ma koliko vi mislili drukčije - onda svoju borbu morate voditi čisto, pošteno, pazeći kako se izražavate. Jer, nedvosmislenim aludiranjem na zločinački pozdrav, bacate sjenu na svoju borbu.
Međutim, kad grupa građana koja sebe naziva "Brodske mame", svoje dopise završava pozdravom "Brodski roditelji "Za djecu spremni…"", ne ostavljaju prostora sumnji. Aluzija je nedvosmislena. No, niti aluzija ne bi bila sporna kad bi bila kvalificirana kao nespretnost ili pogreška autora. Jer ljudi smo, a ljudi griješe.
Onaj gore zove nas grešnicima, ali spreman nam je praštati. Ali samo onda kada se pokajemo te iskreno, ljudski i vjerski - kako to činimo kao vjernici koji s oltara slušaju Božju riječ u koju vjeruju - odlučimo isti grijeh ne opetovati.
Međutim, odriješenje grijeha nećemo dobiti ako svoj grijeh opravdavamo i ne kajemo se.
U slučaju pozdrava Brodskih mama sporno je njihovo ustrajavanje kako je to što su učinile - sasvim OK. One ne samo da se ne kaju, ne samo da ne traže opravdanja za tako oblikovan pozdrav ispod svog dopisa, nego se usuđuju čak i napadati one majke i očeve koji ne misle kao One. Koje su spremne, kako je jedna od njih i napisa - ubiti (!).
Ja ne bih mogla ubiti. Bila bih spremna svojim tijelom zaštiti tijela svoje djece. Umrijeti za njih. Ali ne, ne bih mogla ubiti. Ne ide mi to nikako uz načela kojima su mene učili i kojima ja učim svoju djecu: ne laži, ne kradi, ne ubij… Zbog toga, vjerujem, želim vjerovati da ni ona mama koja je to napisala - nije spremna ubiti. Tek se nespretno izrazila. U žaru branjenja svojih stavova. Ali u tome i jeste problem drage Brodske mame.
Vi, koji javno iznosite svoje stavove i zahtjeve za dobro vaše i naše djece, trebate paziti kako i na koji način to činite. Jer, niste u svoja četiri zida, ne predstavljate sebe i još dvoje troje ljudi. Izlazite u javnost, predstavljate i borite se, kako ističete, za tisuće djece.
Ako je to tako, a ja uistinu želim vjerovati da jeste - ma koliko vi mislili drukčije - onda svoju borbu morate voditi čisto, pošteno, pazeći kako se izražavate. Jer, nedvosmislenim aludiranjem na zločinački pozdrav, bacate sjenu na svoju borbu. Pozdrav izrečen na kraju video zapisa koji se nalazi u prilogu teksta iskreno podržavam. Jer svi i jesmo za djecu.
I ne, nije da mi nedostaje vitamina K, nisam ni retardirana, ne - nitko mi nije naredio da tako pišem, da - pišući griješim i radim gramatičke pogreške i da - potreban mi je za to ponekad lektor, i ne - nije mi trebao taj članak za dnevnicu i ne - nisam na putu borbe da postanem novinarčić nego se tek trudim pošteno raditi svoj posao.
Onaj članak, kao i ovaj, pisala sam argumentirano, trudeći se pristojno, bez vrijeđanja, iznositi svoj stav - za dobro svih - radi svoje djece, drage Brodske mame. Jer učim ih da jasno i glasno iznose svoje stavove ne vrijeđajući druge te da uvijek, po cijenu da im se to obije o glavu, upozoravaju na nepravdu, propuste, greške. Kako svoje, tako i tuđe. Ali ne uvredama. Ponavljam, samo snagom argumenata. A kako ću to od njih tražiti ako im ne pokažem vlastitim primjerom. Rado bih znala, pitate li se što ste vi svojoj djeci pokazale kao primjer. Potpisom i, puno više, obranom tog potpisa.
Nadam se kako, nikada više, ne da nećete na onakav ili sličan način potpisivati svoje dokumente, nego da nećete - radi uvjerenja i budućnosti svoje djece - niti pomisliti koristiti nešto slično. Jer jezivije od potpisa koji ste rabili je to što pronalazite opravdanja za njegovo korištenje.
Želim vjerovati da se više neće ponoviti. U suprotnom, moju djecu iz svoje borbe izostavite. Neka, hvala, jer s pozdravom namjerno napisanim velikim početnim slovom i u navodnicima, kako ste to učinili vi, za moju djecu i mene nemojte voditi nikakve borbe. Moja djeca i ja ćemo radije udisati 'zagađeni zrak' i piti 'zagađenu vodu' nego li dozvoliti da budemo dio pokreta koji se za zdravlje i život ljudi bori porukom koja aludira na onu pod kojom su mnoga djeca izgubila živote - jer su bila drukčija.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Stipe19.04.2018. u 13:09
Znači dobivamo nove zvijezde koje će nas predstavljati u državi, a možda i šire i pronositi glas o Brodu kao gradu ortodoksnih krebila. Ovoj gospođi bih poručio da i mobiteli čak danas mogu snimati video, a ne profesionalni fotoaparati. Ona... Prikaži sve vjeruje samo velikoj budži kao što ju drži Silvijo ili tko već. Profesionalka. Inače, kako je gospođa znala da Plenković dolazi u Brod i kako je znala kada točno dolazi ili je "slučajno" tamo satima ili danima kampirala s malim djetetom. Ako je satima maltretirala dijete, zašto nije reagirala socijalna služba? Nešto mi tu jako smrdi.
-
X_faktor19.04.2018. u 01:23
Hrvatski branitelji su svojim primjerom pokazali da su spremni za zaštitu svoje i tuđe djece i ubiti i umrijeti. A da je moj otac to mislio ozbiljno, znam jer sam ga čula da točno ovako govori, prije nego je poginuo.... Prikaži sve U vrijeme kad nam je kući donio oružje kojim se možemo obraniti u slučaju da nam dođu pred kuću, a ne stignemo pobjeći. I nisam se zavaravala da se on u uniformi ide igrati na livadu. Srećom, on nije bio jedini koji je bio spreman.
-