BILO je davno, prije 139 godina pa mnogi ne znaju zašto se uopće slavi 1. svibnja i možda bi tek dvoje ljudi od deset znalo da se Praznik rada obilježava u sjećanje na velike radničke prosvjede u Chicagu 1886. kada su ugnjetavani i slabo plaćeni radnici pokrenuli masovni štrajk kako bi se izborili za osmosatni radni dan. Proslava prvog svibnja danas se svodi na priču o radničkom grahu, no kada biste pitali kakve veze ima Praznik rada s grahom vjerojatno ni dvoje od stotinu upitanih ne bi znalo reći da je to zbog toga što je upravo grah prava radnička hrana. Razmjerno jeftin i prilično kaloričan grah, onome tko si je mogao priuštiti porciju, jamčio je da će moći obavljati i najteže fizičke poslove. Ali, s obzirom na to kako nam je krenulo s cijenama hrane, neće biti neobično da grah počnemo konzumirati i nekoliko puta tjedno, a ne samo 1. svibnja.

Iako su lokalni izbori tek za dva tjedna, u nekim sredinama već se znaju pobjednici. Čim su predane kandidacijske liste u četiri sredine, već je bilo jasno da će njihovi načelnici biti sigurni pobjednici i to iz prostog razloga jer na izborima neće imati protukandidata. Dogodilo se to u općinama za koje možda nikada niste čuli, ali njihovi stanovnici već znaju tko će im na čelu biti sljedeće četiri godine. To su općine Gornji Kneginec, Ljubešćica, Visoko i Donja Voća. Slična situacija je i u slavonskom gradu, Kutjevu, gdje se na izborima za gradonačelnika pojavio samo jedan kandidat, onaj koji je na čelu tog gradića i danas. Tako će u spomenutim općinama i gradu izbori biti provedeni tek formalno. Riječ izbori ondje je izgubila smisao - jer kako možeš birati jelo ako je na jelovniku ponuđeno samo. Ali i to je demokracija: jamči pravo na izbor, ali i pravo da se odreknete prava na izbor.

Izborna je kampanja u punom jeku; u nekim se sredinama - kao u gradu Zagrebu - u nju umiješao i Uskok. Za sve je, međutim, zajednički jedno: pljušte obećanja o boljem životu do kojeg ćemo lako doći ako na izborima zaokružimo pravu stranku i pravog kandidata. Ima samo jedan problem: na svakim izborima sve nas je manje. U Hrvatskoj ne postoji nijedna županija u kojoj se rađa više djece nego što ljudi umire. U 122 grada broj umrlih veći je od broja rođenih, a bijela kuga osobito je izražena u pet gradova - Hrvatskoj Kostajnici, Slunju, Čabru, Labinu i Vrbovskom - gdje je broj umrlih četiri puta veći od broja rođenih. Pa bi nam se moglo dogoditi da na izborima u sljedećih osam, 12 ili 16 godina više pitanje ne bude koga ćemo birati, nego tko će uopće glasovati.

Saznali smo koliko u Hrvatskoj vrijedi kakva diploma ili svjedodžba, odnosno koliko i u kojim područjima najviše vrijedi imati fakultetsku diplomu, gdje ćete najbolje proći sa srednjom školom, a gdje iznadprosječna primanja možete očekivati i sa završenom osnovnom. Fakultetska diploma, najviše vrijedi u proizvodnji motornih vozila; ondje je prosječna neto plaća u 2023. iznosila 2.343 eura. Što se onih sa SSS spremom tiče, najbolje su u 2023. godini prošli zaposlenici u informacijskim uslužnim djelatnostima, sa zaradom od 1.548 eura. Što se pak tiče zaposlenika koji imaju samo nižu stručnu spremu najbolje su prošli oni u osiguravajućim tvrtkama koji su mjesečno zarađivali 1.221 euro. A oni koji nemaju ni diplomu ni svjedodžbu, rješenje će morati potražiti u Travniku, Brčkom ili Banjaluci,...

Hrvatice i Hrvati nisu baš nešto orni kad je o čitanju riječ: u knjižnicama diljem zemlje u 2023. posudili su nešto više od 5,1 milijun knjiga. S obzirom na to da je Hrvatska sredinom te godine imala oko 3,9 milijuna stanovnika ispada da je svaki stanovnik Hrvatske u javnim knjižnicama godišnje posudio 1,33 knjige. U usporedbi s drugim zemljama stojimo vrlo loše. Europski prvaci u čitanju, Finci, godišnje pročitaju više od 15 knjiga, a naši susjedi Slovenci 11. Razlika je golema, toliko golema da bismo bili sretni kada bi, što se čitanja tiče, u nas važila izreka: 'pala knjiga na dva slova, jer je u nas knjiga pala na 1,33 slova'.

U proslavi 1. svibnja fale dvije stvari: tvornice i radnici. Ostao je samo radnički grah.