LJETOS smo pisali o Folklorijadi u Donjim Andrijevcima te je taj tekst mogao biti poticajan za sve ljubitelje tradicije, osobito mališane kojima je potrebna animacija kako bi zavoljeli i očuvali tradiciju.  Međutim, Donji Andrijevci ponovo nude zanimljiv cjelodnevni program naziva Bablje ljeto, a vezan je za već tradicionalnu Smotru svirača na tamburi samici.

Na Facebook stranici KUD-a se nalaze sve informacije o ovom događaju, no ono što je interesantno u cijeloj priči jest da Bablje ljeto koje upućuje na jesen, ovdje aludira na zabavu i provod prije početka nove školske godine.

Projekti od značaja za kulturu nekog kraja uvijek su dobrodošli kao adekvatna zabava u obavezama pretrpanom životu. Djelovanja amaterskih kulturno-umjetničkih društava tako žele ne samo pobuditi interes za tradiciju, nego žele privući pažnju ljudi i usmjeriti ih na veselije teme.

Nevjerica, slabost i ratovi koji ne bi smjeli uopće biti prisutni zbog sveopćeg napretka od tehnološkog do intelektualnog, čovjeka dovode do bezumlja. Mladi ljudi kojima je potreban poticaj, ostaju bez njega, bez stabilnosti, neizvjesne budućnosti. Baš zato, ovo vrijeme je gorko i tužno.

Možda nije loše zaključiti kako ovakvi događaji služe i zaboravu. Problemi, smrti, bolesti, tuge svakodnevice - ljude primoravaju na neka rješenja usmjerena isključivo egzistenciji. Upravo zato, postoji sveopća apatija, depresija svakodnevice.

Potrebno je mnogo rada i truda kako bi se takvo stanje promijenilo, kako bismo spoznali da izvan okvira tame postoji neki drugi, svjetliji svijet. Zato su ne samo ovakvi događaji iz okrilja kulture važni da nas na taj svijet podsjete.

Naravno, umjetnost ne služi samo zabavi. Davno je zaključeno kako ona ima mnogo funkcija i dimenzija, ali ako govorimo o ovom događaju, njegova funkcija je zabava, razbibriga i otkidanje od zaborava nekih minulih vremena. Pitanje je samo: „Jesu li ta vremena bila neka bolja vremena?“. Generacije za generacijom, svaka iz svoga rakursa će zaključiti kako je njihovo vrijeme bilo bolje, čak i kada objektivno nije tako. Ipak, neki nietzscheanski nihilizam o besmislu života obuzeo je suvremenog čovjeka.

Nevjerica, slabost i ratovi koji ne bi smjeli uopće biti prisutni zbog sveopćeg napretka od tehnološkog do intelektualnog, čovjeka dovode do bezumlja. Mladi ljudi kojima je potreban poticaj, ostaju bez njega, bez stabilnosti, neizvjesne budućnosti. Baš zato, ovo vrijeme je gorko i tužno.

Naši djedovi i bake pamte vremena bez blagodati kakve mi imamo. Njihov moto je: nek’ se spominje i pamti; da bismo shvatili kako alternativni život postoji i da preživljavanje ne mora biti ovijeno crnilom.

Manifestacija Bablje ljeto, je povratak smijehu, ljepoti... Za radost nam zapravo nije puno potrebno. Sitnice čovjeka razvesele u trenutku, vrate u vrijeme poput Proustovih madeleines kolačića. Tome trebamo težiti. Učiniti si sumorno vrijeme olakotnim, ako ne vjerovanjem u svijetlu budućnost, onda barem gradnjom muzeja sjećanja na djetinjstvo i mladost, zaboravljena prijateljstva, prve ljubavi...

Jesen, sama prolaznost, podsjeća na život koji uz jeseni ima i druga godišnja doba - kroz raspoloženja. Zato, prizovimo ljeto još jednom.