Povodom Međunarodnog dana kazališta razgovarali smo s Brođaninom koji je na 'daskama koje život znače' odrastao.
SLAVONSKI BROD - Slušajući godinama najavu za TV emisiju „Opera Box“, koja se bavi umjetnošću s, najblaže rečeno, ne pretjerano velikom publikom, upamtli smo simpatičnu rečenicu Dražena Siriščevića da je „Emisija namijenjena svim ljubiteljima opere i onima koji će to tek postati, a trećih nema“.
Neki bi, u skladu s uvriježenim mišljenjem o „deficitarnoj“ kazališnoj odnosno općenito ne pretjerano „kultiviranoj“ publici u Slavonskom Brodu, mogli pomisliti da je ova Siriščevićeva autoironična dosjetka - koja je zapravo svjesna da je operna publika malena i koja je želi proširiti - lako primjenjiva i na teatar u ovome gradu. Ali to je, tvrdi jedan od najkompetentnijih za ovu tematiku u Slavonskom Brodu - teška zabluda.
- Slavonski Brod nedvojbeno ima svoju kazališnu publiku. Na našim se predstavama često traži stolica više. Mislim čak doslovno jer najčešće nastupamo u Centru mladih, na neki način svom matičnom prostoru, koje često ne može primiti sve zainteresirane - posvjedočio je Silvio Stilinović, umjetnički voditelj Satiričkog kazališta mladih Slavonski Brod, istaknuvši da ta činjenica nije „od jučer“.
- Mislim da smo i mi svojim radom značajno doprinijeli popularizaciji teatra u ovom gradu, ali mnogi zaboravljaju da Slavonski Brod ima dugu kazališnu tradiciju, koju smo mi nastavili, odnosno obnovili. Podsjetit ću da je do 1981. ovdje svake godine održavan susret profesionalnih kazališta Hrvatske, dakle najbolje od najboljeg. Nadalje, ovaj je grad dao velik broj glumaca, za koje se možda i ne zna da su podrijetlom Brođani, kao npr. veliki hrvatski živući glumac Pero Juričić, otac mlađoj publici trenutno poznatijeg glumca Filipa.
Tragom glumačkih veličina
Ljubav prema kazalištu kod Brođana je očigledno „nasljedna“.
- U mojoj je familiji s obje strane ta umjetnička crta bila prisutna. Prije sto godina u Zagrebu je djelovao Josip Plemenčić, nećak moga djeda. Glumeći isključivo u komedijama, slovio je za prvog komičara Balkana. Bio dosta popularan, družio se s Matošem… Sve se to zadržalo do naših dana, a vrh te „priče“ je moj sin Luka, diplomirani glumac te, zajedno s Matejem Safundžićem, voditelj vlastitog kazališta; koliko mi je poznato, najmlađeg privatnog kazališta u Hrvatskoj - kazao je naš sugovornik, poznati novinar, koji se, međutim, glumom bavi puno duže.
- S tim sam započeo još u osnovnoj školi. Valjda je to nešto u genima. Stalno sam nešto recitirao i nastupao, ali se presudni trenutak zbio u sedmom razredu, kada sam izvodio tekst „Osma ofanziva“ Branka Ćopića. Tada sam nepovratno ušao u svijet kazališta, kojim sam se ozbljno počeo baviti krajem 80-ih.
Iako je u Slavonskom Brodu kazalište živjelo i u najtežim razdobljima, 90-ih, pravi „boom“ dogodio se početkom milenija.
- Satiričko kazalište mladih djeluje od 2005. Idejni začetnici bili su Tomislav Goll i Igor Aračić, kojima sam se ja priključio godinu dana kasnije. Dogovor je bio da ću im samo pomoći u glumi, ali, evo, zadržao sam se i djelujem do danas, i kao glumac i kao redatelj.
Prekretnica u kazališnom životu grada
Kruna je njihova rada, ističe, Festival amaterskog kazališta, koji je ovu umjetnost u Slavonskom Brodu podigao na jednu višu razinu.
- S tim smo započeli prije 16 godina. Festival je zaista već stekao određenu tradiciju pa ga je i gradska Uprava prepoznala kao jedan od najvažnijih kulturnih događaja u gradu. U njemu su sudjelovala 32 amaterska kazališta iz Hrvatske, četiri-pet iz Srbije, tri iz Bosne i Hercegovine. On je dakle međunarodnog karaktera, ali nama je svakako najvažnije i najdraže to što ga voli publika, koja ga, kako sam rekao, svake godine rado posjećuje.
Redatelju i glumcu koji je „na daskama odrastao“ izdvojiti najdraže predstave nije lako.
- Nije stvar samo u broju izvedenih komada, nego u činjenici što je svaki jedna priča za sebe, koja iziskuje mnogo vremena i truda. Ali ako ćemo se već rukovoditi brojem nastupa i osvojenih nagrada, naveo bih Čehova, naročito zbog toga što je to zahtjevan autor i za amatersko kazalište pomalo neobičan izbor. Draga mi je i predstava „Maturanti“ jer je nagrađivana ne samo u Hrvatskoj nego i u susjednim zemljama, a možda najzahtjevnija bila je Shakespeareov „San Ivanjske noći.“
Ozbiljna publika
Slično je, prema Stilinovićevim uvidima, i s publikom. Iako se iz razgovora s ljudima koji općenito vole ići na predstave može naslutiti da su većini ipak najdraže komedije i „opuštenija“ tematika, u slučaju njihove publike nije nužno tako. Ona vrednuje nešto drugo, potvrđujući i time svoju zrelost i „ozbiljnost“.
- Naša publika voli sve što na nju djeluje, svaki komad za koji je osjetila da joj šalje nekakvu poruku te da uspostavlja interakciju s nama glumcima. Dakako da Brođani vole i komedije, ali, primjerice, na Festivalu prije nekoliko godina pobijedila je predstava Čehovljeva „Galeba“, koju je izvela družina iz Rače u Srbiji. Toga autora i mi često izvodimo, a svi znamo da to nije neka vedra ni lagana tematika. Naša publika zna procijeniti što je kvalitetno.
Uskoro, već sljedećeg mjeseca, Brođanima nude bogat i raznolik program, a takav će, najavio je, biti i do kraja godine.
- Već 10. travnja u Centru mladih bit će održana Županijska smotra kazališnih amatera. Bit ćemo konkurencija Lepoj Breni i to mi je baš drago - kazao je u polušali. - Mi ćemo sudjelovati s trima predstavama, a to su „Ana“, potom jedna koju dosad nismo izvodili, „Ljubav na prvi pogled“ Fadila Hadžića i „Dnevnik Adama i Eve“, prema Twainovu tekstu. Tada će nam gostovati kazalište iz Viljeva, a tri dana kasnije, ako sve bude po planu, jedna sjajna družina, teatar Piccolo s otoka Hvara. Također, 25. travnja imat ćemo premijeru predstave „Žaba“, koju je napisao naš istaknuti pisac, glavni dramaturg zagrebačke Gavelle, Dubravko Mihanović.
