Četiri muška lika te komorne drame publika promatra na Badnjak u brijačnici.
SLAVONSKI BROD - Sinoć je u slavonskobrodskom Centru mladih održana premijera predstave „Žaba“ domaćeg Satiričkog kazališta mladih. Koliko Brođani prepoznaju rad te vrijedne ekipe, pokazala je prepuna dvorana i posjetitelji koji su bili spremni sat i pol vremena stajati kako bi pogledali rezultat višemjesečnog rada redatelja Silvija Stilinovića, njegova pomoćnika Saše Karića te trojice mladih glumaca - Ivana Kneževića, Slavka Radovanovića i Morena Mijatovića.
Foto: Ž.G.
- Iza nas je veliki posao i veliki trud. Moram zahvaliti glumcima. Iako su dolazili izdaleka - Slavko iz Lužana, Ivan iz Kujnika - nisu propustili gotovo nijednu probu. Posebno hvala pomoćniku redatelja, Saši Kariću, koji je bio naše treće oko. Nezgodno je jer ja i glumim i režiram pa nam je on bio korektiv. Pomagao nam je u situacijama koje su se kosile s kazališnim pravilima. Lijepa ekipa se okupila oko svega ovoga. - kazao je redatelj Stilinović koji u predstavi glumi Zeku, brijača koji se nikada nije uspio emocionalno oporaviti od ratnih prizora.
Četiri muška lika te komorne drame publika promatra na Badnjak u brijačnici. Brijač Zeko (S. Stilinović) u neprestanom je hrvanju s ratnim traumama, dok njegov brat Toni (M. Mijatović) ima drukčije osobne demone - alkoholizam i kockanje uzrokovani ili rezultirani otkazom i nestabilnim brakom. U brijačnicu još dolaze i njihov zajednički prijatelj - taksist Grga (S. Radovanović) te prodavač knjiga (I. Knežević).
Univerzalna poruka o tomu da je svaki rat i kratkoročno i dugoročno loš za čovjeka, obitelj, društvo, uspješno je uzdignuta iznad hrvatske priče o Domovinskom ratu.
Foto: Ž.G.
- Ovo nije predstava o ratu. Ovo je predstava o tomu što tako enormno teške emocionalne situacije ostavljaju u čovjeku. Danas su s nama i naši prijatelji iz Srbije koji su nam čestitali na izvedbi. Dakle, predstavu treba shvatiti kao liječenje ožiljaka. I meni samomu koji sam proživljavao taj posljednji rat, sve je ovo puno značilo. U svakom narodu ima dobrih i loših ljudi koji shvaćaju poantu, bit, a to je da - osim života - ništa drugo nemamo i zaista ga ne smijemo uzalud gubiti. - poručio je Stilinović, naglasivši kako bi mu „bilo drago kad bi predstavu svatko doživio i vidio na svoj način“.
Umjesto na uzdignutoj pozornici, scena je bila ispod nje. Nedostatak toga je da oni u zadnjim redovima glumce dobar dio izvedbe nisu mogli dobro vidjeti, a od njih su ostali skriveni i rekviziti te scenski namještaj. No, postoji objašnjenje i za taj izbor.
- Željeli smo igrati u razini publike kako od njih ništa ne bismo sakrili. Svaku našu emociju i pokret trebali su vidjeti. Neobično je za kazalište da publika nije bila ni metar dalje od nas. Tehnički nam je to stvaralo probleme, ali je predstavi dalo ono što je trebalo. Nije bilo mjesta greškama. Video koji se iza nas vrtio čitavo vrijeme zamijenio je izlog, odnosno ono što se vidi iz podrumske brijačnice. - pojasnio je Stilinović.
Premijeru „Žabe“ ove je godine imao i splitski HNK, 2005. igrana je u Teatru ITD, a najdugovječnija je sarajevska inačica Kamernog teatra 55 (premijera 2008.) u kojoj je Badnjak zamijenjen Bajramom, trojica likova su dobila druga imena, dok Zeku igra Emir Hadžihafizbegović. Jasno je, stoga, kako brodska ekipa nije imala nimalo jednostavan zadatak.
A.O.
- Tekst nam je Gavellin dramaturg Dubravko Mihanović ustupio sasvim besplatno i na tomu mu hvala. Napisao ga je prije 19 godina, nagrađivan je i nije nepoznat kazalištima. Svaku riječ koju je napisao, mi smo odigrali. Ništa nismo mijenjali. Tekst je toliko kompaktan da, što god bismo dirnuli ili izmijenili, učinilo bi tragediju nerazumljivom. - mišljenja je Stilinović.
Zeko, tijekom predstave, čita ulomak iz priče Harukija Murakamija „Super-žaba spašava Tokio“. Glavni lik te priče - Katagari - nesretan je, ali daje svoj opis iskreno i duhovito:
„Ne postoji ni jedna jedincata osoba kojoj sam drag, bilo na poslu, bilo u privatnom životu. Ne ide mi razgovor s ljudima, još sam slabiji u kontaktu s nepoznatima, tako da ne mogu steći prijatelje. Nemam sportskog dara, potpuno sam bez sluha, nizak sam, imam fimozu, kratkovidan sam - i imam astigmatizam. Živim užasnim životom. Samo žderem, spavam i serem. I uopće ne znam zašto živim.“
I dok Žaba u toj priči spašava Tokio, Zeko u „Žabi“ odigranoj sinoć u Slavonskom Brodu spašava samog sebe. Nakon proživljene grozote kao što je rat, nažalost, mnogima to nije pošlo za rukom.
A.O.
