SLAVONSKI BROD – Jedna od najvažnijih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj, Nagrada hrvatskog glumišta, obilježila je svoju 32. godinu postojanja. Na svečanosti održanoj u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, nagrade su dodijeljene najistaknutijim umjetnicima i predstavama protekle kazališne sezone. Među laureatima je i Brođanin Matej Đurđević, koji je osvojio prestižnu nagradu za mušku ulogu za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina.

Osnovana 1992. godine, Nagrada hrvatskog glumišta dodjeljuje se na povijesni datum – 24. studenog – koji simbolizira početak izvođenja kazališnih predstava isključivo na hrvatskom jeziku. Taj datum je ključan u povijesti hrvatskog kazališta, jer se 1860. godine, na zagrebačkoj pozornici, glumac Vilim Lesić obratio publici povijesnim riječima: „...da će se od sutrašnjega dana na zagrebačkoj pozornici govoriti samo hrvatski“.

Prvo priznanje za svekoliko umjetničko djelovanje dodijeljeno je legendarnom Vladi Habuneku. Od tada, nagrada se razvila u jedan od najprestižnijih pokazatelja izvrsnosti u kazalištu, pokrivajući kategorije od drame i opere do plesa i lutkarskog kazališta. Ovogodišnja 32. dodjela bila je posebna ne samo po broju laureata nego i po raznolikosti nagrađenih projekata.

Na svečanosti su istaknuti vrhunski umjetnici, uključujući opernu pjevačicu Gertrudu Munitić i glumicu Helenu Buljan, koje su nagrađene za svekoliko umjetničko djelovanje. Predstava "Ekvinocijo" Krešimira Dolenčića postala je apsolutni pobjednik s četiri osvojene glavne nagrade, dok su Zrinka Cvitešić i Goran Višnjić odnijeli nagrade za najbolje glavne uloge.

Posebna pažnja posvećena je mladim umjetnicima, gdje su nagrade za izuzetno ostvarenje otišle u ruke Ružici Maurus i Mateju Đurđeviću. Đurđević je nagrađen za ulogu nogometaša Marka Angeleka u predstavi izvedenoj na "Histrionskom ljetu". Njegova izvedba pokazala je nevjerojatan glumački potencijal, a ovo priznanje potvrda je njegove posvećenosti kazalištu.

Matej Đurđević, rođen i odrastao u Slavonskom Brodu, svoju je glumačku karijeru započeo u lokalnim dramskim grupama. Prepoznatljiv je po entuzijazmu i predanosti, koji su ga doveli do kazališnih pozornica Zagreba. Njegova uloga na "Histrionskom ljetu" nastala je spletom zanimljivih okolnosti – ulogu je preuzeo od kolege Bogdana Ilića, koji je zbog medenog mjeseca morao odustati od nastupa. No, upravo se ta prilika pokazala ključnom za Đurđevićev uspjeh.

Na dodjeli nagrada Đurđević je istaknuo važnost timskog rada.

- Kazalište je kolektivni čin, bez mojih kolega ovo ne bi bilo moguće. - izjavio je Đurđević.

PlusPortal donosi intervju s Matejem Đurđevićem.

Možete li nam opisati kako su izgledali vaši prvi koraci u svijetu kazališta i što je presudno oblikovalo vaš interes prema glumi?

S kazalištem sam se prvi puta susreo u Dramskoj grupi Guliver u osnovnoj školi. Izrazio sam veliku želju da se okušam u glumi i budući da u mojoj osnovnoj školi nije bilo dramske grupe, pohađao sam vikendima satove dramske grupe područne škole u Vranovcima tako da te svoje same kazališne početke vežem zapravo za Vranovce i profesora Gorana Zovka. Kasnije smo surađivali i s divnom redateljicom Dubravkom Zrnčić – Kulenović i koreografom Brankom Bankovićem u okviru manifestacije „U svijetu bajki Ivane Brlić – Mažuranić“ tako da su ti ljudi i rad na tim predstavama definitivno već u ranoj dobi uvelike utjecali na izbor onoga čime se želim baviti u životu.

Koje su ključne prekretnice u vašoj karijeri dovele do osvajanja Nagrade hrvatskog glumišta?

Što se tiče osvajanja Nagrade hrvatskog glumišta, najprije moram reći da mi je bila iznimna čast primiti ovu nagradu i još jednom zahvaljujem žiriju i svim mojim kolegama. Kazalište je uistinu kolektivni čin i bez njih to ne bi bilo moguće. A kao što sam rekao i u govoru na svečanosti dodjele, uz moj angažman na Opatovini u Histrionima veže se zanimljiva priča. Prvobitno je ulogu nogometaša Marka Angeleka trebao igrati moj dragi kolega Bogdan Ilić, ali budući da se nedavno oženio, on i njegova žena Azra ljetos su išli na medeni mjesec na Kubu pa je Bogdan morao otkazati svoj nastup na Histrionskom ljetu. Spletom okolnosti sam ja dobio ulogu i eto, baš se tako posložilo da je moj rad na ovoj ulozi na kraju bio prepoznat i nagrađen. Tako da rekao bih   da utjecaj imali rad, sreća, Bogdan i Kuba haha!

Ova nagrada jedno je od najznačajnijih priznanja u hrvatskom kazalištu. Kako doživljavate ovo postignuće i koje značenje ima za vas kao mladog umjetnika?

Kao što sam rekao, iznimna je čast i privilegija primiti ovu nagradu jer je to nagrada struke. Članovi žirija, mahom vrsni glumci prepoznali su moj dosadašnji rad i ovom nagradom me zapravo obvezali i potaknuli na još kvalitetniji rad u budućnosti.

Koje su najvažnije osobne i profesionalne vrijednosti koje smatrate ključnima za uspjeh u glumačkom pozivu, te na koji način ste ih primjenjivali u dosadašnjim ulogama?

Smatram da je za bavljenje glumom uistinu potrebna neka vrsta predispozicije i afiniteta, da mladi ljudi koji se žele baviti glumom moraju imati posebnu vrstu senzibiliteta za ovaj posao. Namjerno to ne zovem talentom jer nisam siguran da do kraja znam što to znači, ali uvjeren sam da glavninu onoga što je potrebno da bi se netko kvalitetno bavio glumom dolazi kroz mukotrpan i predan rad prvenstveno na sebi, na svom tijelu, glasu, glumačkoj svijesti i na glumačkoj unutrašnjosti. Zanimljiva mi je jedna Gavellina definicija glume kao „povanjštenja unutarnjeg plova“. Mislim da se slažem s tim jer razvojem glumačke tehnike koristiš sve moguće alate kako bi istinski publici na van prenio ono što je unutra.

Koliko je vaše podrijetlo iz Slavonskog Broda i okruženje u kojem ste odrasli utjecalo na vaše umjetničko izražavanje i pristup glumačkom radu?

Ja sam rođen i odrastao u Slavonskom Brodu i naravno da je Brod utjecao na formiranje nekih mojih interesa, pa tako i želje za bavljenjem kazalištem i glumom. Uz dramsku grupu i manifestaciju „U svijetu bajki“, istaknuo bih i profesora Hrvoja Špicera koji je u to vrijeme bio ravnatelj Kazališno-koncertne dvorane IBM i koji je dovodio sve eminentne predstave iz zagrebačkih kazališta, Osijeka pa čak i Splita. Zbog toga sam ja kao osnovnoškolac i srednjoškolac dobio odličan uvid u to što je kazalište i kakvo je kazalište kod nas. Gledao sam vrsne glumce kao što su Pero Kvrgić, Ozren Grabarić, Alma Prica, Zrinka Cvitešić, Vili Matula, pokojni Mustafa Nadarević i Ivo Gregurević. Svaku predstavu koja bi došla u Brod sam pogledao. Danas to više, koliko vidim, nije slučaj i mislim da bi se na tome trebalo ozbiljno poraditi. Odgoj publike je, po meni, vrlo važna stvar. Isto tako, moram naglasiti da je u zadnjih nekoliko godina mnogo Brođana završilo studije glume na raznim akademijama i da bi se ozbiljno trebalo razmisliti o osnivanju profesionalnoga ansambla u Sl.Brodu jer sve predispozicije za to itekako postoje.

Kakve su vaše ambicije i očekivanja u budućnosti, te postoje li određeni projekti ili uloge kojima se posebno nadate u nadolazećem razdoblju?

Član sam ansambla GK Žar ptica iz Zagreba i u budućnosti me čeka igranje u novoj predstavi „Pet nula“ u režiji Darija Harjačeka. Još su neki projekti izvan moga matičnog kazališta u nekim inicijalnim fazama pa ne mogu još ništa konkretno otkriti, ali mogu reći da se nadam nekim ulogama na TV-u i filmu te sinkronizacijama crtića, što mi je veliki gušt.