NOVA GRADIŠKA / POŽEGA - Spomen-kosturnica kod Novske iz 1966. godine koja je od 1972. bila zaštićeni spomenik kulture, u Domovinskom je ratu minirana te je potom doživjela sudbinu oko tri tisuće sličnih spomenika. Danas su zarasli, srušeni, pretvoreni u prah ili sasvim zaboravljeni.

U ovu koja se nalazi u mjestu Korita sahranjeno je na desetke boraca 21. srpske divizije koja je, krajem travnja 1945., od ustaško-nacističkih snaga, oslobodila Novu Gradišku, Okučane, Novsku i Jasenovac.

Mada je ovom spomeniku i posljednjem počivalištu najviše presudila činjenica da u njemu leže ostatci Srba, tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća bolje nisu prošli ni drugi partizanski spomenici.

I dok jedni to nazivaju anticivilizacijskim činom, drugi to opravdavaju vihorom vremena i kontekstom koji je danas jednima preblizak, drugima predalek. Konsenzusa oko očuvanja antifašističkih vrijednosti, nažalost, nema ni u Slavonskom Brodu pa su i polaganja vijenaca na Dan antifašističke borbe, 22. lipnja, obično usiljena i razjedinjena.

Spomenici antifašizmu u 21. su stoljeću prepušteni zubu vremena koji će ih i dokrajčiti. Mjesta sjećanja na povijesni trenutak koji nas je odijelio od najvećeg zla postala su tako blijedi podsjetnici na ono u što se pretvorilo današnje društvo. Brisanje prošlosti i zaborav te nacionalizam koji je zavladao, a koji je jednako postojan i u Srbiji i u Hrvatskoj, dobro je opisao Tomislav Marković:

„U društvu koje masovno njeguje isključivo relativizam, moralni i svaki drugi, nema mjesta za univerzalne vrijednosti poput antifašizma. Kao što nema mjesta ni za etiku, jer su sve moralne vrijednosti univerzalne, dobro je ono što je dobro za sve, a ne samo za moju etničku ili huligansku grupu. Nema u nacionalističkoj kulturi smrti i razaranja mjesta ni za minimum ljudskosti i elementarni pijetet prema žrtvama fašizma. Lament nad neveselim slikama današnjice koja je ogrezla u mržnju prema antifašizmu mogli bismo završiti rezigniranim zaključkom: Džaba su nas partizani oslobađali kad mi za slobodu nismo.“