1504
Prikaza
0
Komentara
POŽEGA - Program Utorkom dokumentarno u Gradskoj knjižnici Požega s projekcijom je započeo 16. travnja ove godine. Svakog utorka u Dvorani znanja prikazuje se jedan dokumentarac, a jučer je tom prigodom prikazan film Povuci-Potegni redatelja Nevena Hitreca.
Nakon prikazivanja dokumentarnog filma, posjetitelji su mogli saznati, od samog redatelja, kako je nastala ideja za snimanjem komično-obiteljske drame u kojoj je proces učenja doima kao suvremena verzija inkvizicije, a postavlja se pitanje „Tko će prvi popustiti, a tko će poludjeti - roditelji puni ljubavi ili sebično dijete?".
Jedan je ovo od nekoliko njegovih dokumentaraca, u kojemu kritizira lijenost državnih tijela, u ovome slučaju riječ je o školstvu koje danas pritišće učenike, a i njihove roditelje.
- Većinu dokumentarnih filmova koje radim, ipak radim iz nekih svojih svjetonazorskih ili praktičkih poriva. U ovome slučaju bile je riječ o gotovo jednoj biografskoj crti, a to je da sam s mlađim sinom imao slične probleme oko prolaska 3. i 4. razreda osnovne škole. Nije mi bilo jasno kakav je to sustav obrazovanja u kojemu roditelji toliko moraju raditi s tako malom djecom. Kada sam ja bio mali, zbilja, nitko nije u tim razredima radio sa mnom. Bilo mi je čudno kako sada velikim koracima u 21. stoljeću, a zapravo neke osnovne stvari nisu riješene u tom školskom, a bome i to prevaljivanje na roditelje tog djela školskih obaveza se dogodilo 'šaptom'. To su moja dva razloga zašto sam odlučio snimiti ovakav film. Konceptom praćenja jedne školske godine djeteta od devet godina koje pokušava nekako proći treći razred osnovne škole uz pomoć roditelja, nakon što ljudi pogledaju film, htio sam da se zapitaju je li kriv sustav, je li dijete hiperaktivno ili su roditelji krivo odgojili dijete, a to su pitanja koja si svaki roditelj postavlja.- za SBplus otkrio je redatelj Hitrec.
Osim što je redatelj, gospodin Hitrec zaposleni je profesor na Veleučilištu Vern u Zagrebu.
- Poziciju redatelja i profesora nije teško iskombinirati. Pitanje je samo koliko režiser ima dara za pedagoški rad. Meni svi kažu da imam dobre živce, ali s godinama živci su se stanjili, ali svaki režiser bi trebao imati mogućnost istovremeno komunicirati s barem sto ljudi različitih karaktera. Što na igranom, što na dokumentarnom filmu vi morate to moći, inače ste loš režiser. Morate doprijeti od glumca po da zadnjega člana ekipe koji na kraju da više nego što bi dao da mu je to samo nekakav posao. - pojašnjava.
Što se tiče njegove redateljske karijere, ljubav prema gledanju filmova izrodila je tome da i sam postane redatelj.
- Jako sam volio gledati filmove, no mnogi ljudi ih vole. Kada se približavao taj trenutak, ja sam išao u srednju školu gdje nisam upao u filmski razred već u novinarski. Kako mi je tata pisac i novinar nekako mi je to bilo blisko, no i tamo sam bio dosta dobar. Nekako mic po mic došao sam do toga da budem redatelj. No nisam bio siguran u to dok nisam napravio autorske vježbe za film. Iskustvo mi je pokazalo da je zbilja teško u Hrvatskoj biti nešto u kulturi. Kultura je uvijek u sjeni i nešto važno za politiku, ali kada treba živjeti od toga dosta je surovo. - zaključuje.