POŽEGA - Nastavnik računalstva u Tehničkoj školi Požega, planinar i fotograf - sve to je Hrvoje Mikolčević koji se fotografijom aktivno bavi više od dva desetljeća, a fotoaparat je u ruke primio vrlo rano - davno prije no što je to postalo pomodno. Otkrio nam je kako je uskladio posao nastavnika i 'škljocanje'.

- Oduvijek je u meni bila ta ljubav za fotografijom. Ako se ne varam, za šesti rođendan dobio sam svoj prvi fotoaparat i od tada sam 'škljocao' s dužim i kraćim prekidima. Razvojem digitalne fotografije odlučio sam i ja investirati u to nešto više novca i vremena. Ipak, ne mislim da se pretjerano ozbiljno bavim fotografijom, no imam nekakve svoje satisfakcije od tih fotografija. - za SBplus kazao je Hrvoje Mikolčević, dodajući kako nije uvijek riječ o isplativom poslu, no kako ga fotografija čini itekako zadovoljnim.

Kao što pjesnik ima svoj glavni motiv, tako i svaki fotograf ima svoj. Gospodin Mikolčević otkrio nam je koji to motiv krasi njegove fotografije, odnosno, što on najviše voli prikazivati.

- Izdvojio bih nekoliko jer uz fotografiranje volim planinariti. Posebno mi bude drago ako to dvoje uspijem spojiti pa nastanu iznimne fotografije na planinama. U posljednje vrijeme, počeo sam se više baviti noćnim fotografijama - zvijezda, grada, prirode,… - to je ono što trenutno prevladava. - otkriva nam Hrvoje, dodajući kako svoje radove voli podijeliti s prijateljima te nam je otkrio i kakve su njihove reakcije.

- Ima svakakvih reakcija, no ja se držim onih stvari koje meni čine osobno zadovoljstvo. Nažalost, fotografije koje volim i želim i dalje snimati na planinama posljednje dvije godine su postale minimalne - ne zato što sam ja tako htio nego je COVID sve zaustavio na određeno vrijeme. Nadam se da će ova, kao i sljedeće godine, biti puno bolje. - pojašnjava.

Na pitanje što njegovim fotografijama daje 'wow' faktor, Hrvoje nam je kazao kako je to izuzetno teško pitanje te je o njegovu odgovoru morao veoma dobro razmisliti.

- Ne znam jesu li moje fotografije 'wow'. Ja se iskreno nadam da nekome jesu, ali ono po čemu mislim da su posebne je svakako to što fotografije većinom ostavljam onakvima kakve jesu, odnosno, dopuštam da budu vjerne. Svaku fotografiju donekle obradim u digitalnim alatima, no nikada ne radim previše toga što bi fotografiju sasvim promijenilo. Čini mi se da su moje fotografije autentične i da se ljudi mogu uživjeti u njih, odnosno, da ih ne doživljavaju samo kao apstraktnu sliku. - zaključio je fotograf.

U priloženoj fotogaleriji Mikolčevićevih fotografija, čitatelji se sami mogu uvjeriti o kakvim se fotografijama radi.