U siječnju ove godine u KKD ''Ivana Brlić Mažuranić'' u Slavonskom Brodu održana je premijera dokumentarnog filma ''Sluga Božji'' koji govori o životu Brođanina dr. Josipa Stadlera, koji je 1881. godine postao prvim nadbiskupom u BiH nakon 400 godina otomanske vladavine.

Kako su kvalitetni dokumentarni filmovi koji nastaju u Slavonskom Brodu i od strane brodskih autora prava rijetkost, zadovoljstvo nam je predstaviti odličan dokumentarac Brođanina Stjepana Šarića, a koji govori o jednom od najznačajnijih Hrvata ne samo u BiH već i u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. i na početku 20. stoljeća.

Iako sama tema možda na prvi pogled nije dovoljno atraktivna za potpunu budnost gledatelja, autor je uz pomoć brojnih izjava stručnih osoba koje odlično poznaju život i djelo Stadlera (uključujući kardinala Vinka Puljića), zahvaljujući glumcima (Goran Grgić, Tomislav Peić), starim fotografijama, starim snimkama, izvrsnom glasu naratorice Marizabele Mijakić i dobrom glazbenom podlogom, uspio na zanimljiv i dinamičan način predstaviti Josipa Stadlera i kao čovjeka i kao nadbiskupa. 

Nakon snimanja u Sarajevu, Zagrebu i Rimu, rezultat nije izostao. Scenarij i režiju za film je napravio Stjepan Šarić, snimatelji filma su Stjepan Šarić i Tomislav Babić, grafički je film obradio Vilim Jozić, tekst je čitala Marizabela Mijakić, tonski snimatelj i direktor fotografije je bio Tomislav Babić. Stručni suradnici na ovome filmu bili su dr.sc. Pavo Jurišić i dr.sc. Mato Artuković. Film je nastao u produkciji Saveza bez imena iz Brodskog Vinogorja i uz potporu vlč. Pave Mađarevića, župnika iz Brodskog Vinogorja.

O Stadlerovom životu i radu u Hrvatskoj, Italiji, BiH, odnosu sa J.J. Strosmayerom, odnosu sa carem Franjom Josipom, o redu časnih sestara koje je Stadler osnovao i druge detalje pogledajte u filmu Stjepana Šarića ''Sluga Božji''.

Stjepan Šarić je televizijski djelatnik, scenarist, redatelj i glazbenik rođen 1973. godine u Slavonskom Brodu. Osamdesetih godina prošlog stoljeća počinje se baviti glazbom, prvo nastupajući sa brodskim bendovima, da bi devedesetih godina nastupao i sa grupom ''Film'' i surađivao sa producentskom kućom ''Tutico''. Od 2001. nastupa sa brodskim rock bandom Sing-Sing, radeći istovremeno kao televizijski djelatnik (uglavnom kao voditelj dnevnika i vijesti) na Slavonskobrodskoj televiziji (SBTV), gdje je 2010. godine snimio i dokumentarni film "Vremeplov – odrastanje jedne generacije" o poznatom brodskom bandu iz osamdesetih godina prošlog stoljeća.

O životu Josipa Stadlera

Josip Stadler rođen je 24. siječnja 1843. godine u Slavonskom Brodu kao peto od osmero djece roditelja Đure i Marije. Djetinjstvo mu je obilježila velika obiteljska tragedija. U samo godinu dana umrli su mu otac, majka, brat i sestra. Brigu za siročad Stadlerovih preuzeo je brodski gradonačelnik Maximilian Wegheimer, čija je majka bila sestra Ivana Stadlera, djeda Josipa Stadlera.Žensku djecu je smjestio u bogatijim gradskim kućama a dječake je otpremio gradskim zanatlijskim obiteljima. Prema tadašnjem običaju gradom je kružio bubanj šireći vijest da će se treći dan poklada siročad preminulog Đure Stadlera dijeliti među građane dobra srca. Jedanaestogodišnji Josip se tada nalazio u crkvi gdje je potresen tragedijom provodio veći dio svoga vremena, te je tako izbjegao sudbinu svoje braće koju su odveli brodski obrtnici.

Djetinjstvo mu je obilježila velika obiteljska tragedija. U samo godinu dana umrli su mu otac, majka, brat i sestra

Josipa je prihvatila Julija Oršić, supruga brodskog krojača Matije Oršića, a kasnije ga je sebi uzeo gradonačelnik Wegheimer  s namjerom da ga uputi na neki zanat, no otkrivši njegove velike intelektualne sposobnosti odustao je od toga.

Na prijedlog uglednog Brođanina, Andrije Torkvata Brlića, 1855. godine, Oršić i Wegheimer su se zauzeli da Stadleru osiguraju besplatno mjesto u požeškom sirotištu. Stadler je u listopadu 1855. krenuo u Požešku nižu gimnaziju koju je završio 1859., a potom je prešao u Zagreb zbog pohađanja Više gimnazije. Bio je primljen kao pitomac u Nadbiskupsko sirotište Sv. Martina u Vlaškoj ulici, a Gimnaziju je pohađao na Gornjem gradu.

Zapazivši u Stadleru veliku pobožnost njegov sjemenički rektor, dr. Luka Petrović, odlučio ga je predložiti za daljnje školovanje u Rimu. Bio je primljen u Colegium Germanicum  et Hungaricum. Stadler je u ovom Colegiumu koji su vodili isusovci boravio šest godina. Na Papinskom Sveučilištu Gregoriani se posvetio studiju filozofije od 1862.-1865. godine, i nakon što je doktorirao krenuo je na studij teologije kojeg je u srpnju 1869. završio postigavši doktorat iz teologije. Stadler je zaređen za svećenika 1868. i nakon završetka studija vratio se u Zagreb i od 1869.-1874. obnaša službe u zagrebačkoj bogosloviji.

Papa Leon XIII 1881. godine ustanovio je redovnu crkvenu upravu u Bosni i Hercegovini, a za prvoga nadbiskupa imenovao je Josipa Stadlera. U siječnju 1882. Stadler je preuzeo nadbiskupiju. Djelovao je na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Dao je sagraditi katedralu Srca Isusova u Sarajevu, bogoslovno sjemenište s crkvom sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor. U Travniku je podigao gimnaziju i sjemenište. Dao je sagraditi mnogo crkvi i ženskih samostana. Utemeljio je Družbu sestara služavki Malog Isusa, sa svrhom da se skrbe za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe. Poslao je molbu u Beč, redovnici Franziski Lechner da pošalje časne sestre iz Družbe kćeri Božje ljubavi u Sarajevo. Dobile su posjed „Betanija" u predgrađu Sarajeva, pomagale su siromašnima i predavale u školi. Osnovao je sirotišta „Betlehem" i „Egipat" za djecu i starački dom. Bio je iskreno pobožan i rado je molio. Posebno je štovao Srce Isusovo, kojem je posvetio nadbiskupiju. Bio je i veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i sv. Josipa.

Umro je u Sarajevu u 75. godini života na blagdan Bezgrješnog začeća, 8. prosinca 1918. Njegov nasljednik je postao Ivan Šarić. Pokopan je u sarajevskoj katedrali. Na njegovu grobu, molio je papa Ivan Pavao II., 12. travnja 1997. prigodom posjeta Bosni i Hercegovini. U Sarajevu 20. lipnja 2002. pokrenut je postupak da se Stadler proglasi blaženim i svetim.

Od autora smo dobili dopuštenje da prikažemo film u cijelosti. Film traje 50 minuta.