SLAVONSKI BROD - Brodsko glazbeno ljeto, otvoreno 4. lipnja nastupom makedonskog ansambla Tanec, nastavljeno je u nedjelju, 9. lipnja, gostovanjem gudačkog dua iz Zagreba u Crkvi Presvetog Trojstva. Violinist Goran Končar i violončelistica Ljerka Končar Gamulin obiteljsku su povezanost (odnos oca i kćeri) nadogradili i umjetničkom povezanošću te u posljednje vrijeme češće nastupaju diljem Hrvatske u ovom zanimljivom gudačkom duu.

U odabrani glazbeni program riječju je uveo Goran Končar, istaknuvši u nekoliko rečenica osobitosti svake skladbe na koncertnom repertoaru. A za svoje prvo predstavljanje u Slavonskom Brodu glazbeni je duo odabrao Canon per Augmentationem in Contrario Motu iz zbirke Umijeće fuge Johanna Sebastiana Bacha, Springtime Vjekoslava Nježića, Duo za violinu i violončelo, op. 7, Zoltána Kodályja i Passacagliu na temu Georga Friedricha Händela Johana Halvorsena.

Violinist Goran Končar i violončelistica Ljerka Končar Gamulin prvi su put zajedno nastupili u Slavonskom Brodu.

Repertoarna raznovrsnost

Unatoč stilski vrlo raznolikom repertoaru, glazbenici su među ovim djelima pronašli određene niti poveznice, među kojima je nutarnja strast, koja izvire iz svih spomenutih djela, možda najupečatljivija, najdojmljivija i publici najprihvatljivija. Međutim, spojiti takve različitosti putem njihovih nutarnjih sličnosti u jedinstvenu interpretaciju nije jednostavan zadatak.

Odabir repertoara jest sam po sebi pomalo egzotičan, zbog čega je izrazito važno ne samo upozoriti na postojanje niti poveznica, već ih izvedbom jasno izraziti. Upravo taj konačni stupanj u interpretaciji nedostajao je u pristupu Gorana Končara i Ljerke Končar Gamulin.

Unatoč korektno izvedenom Bachovom kanonu iz Umijeća fuge, tom vrhuncu barokne polifone umjetnosti, nedostajalo je životnijeg suodnosa dviju dionica u kojemu bi sve skladbene silnice dosegnule ono što je Končar u početku izrekao: nešto mnogo dublje i više od interpretacije same.

Interpretacijama djela Nježića i Kodályja izmakle su strastvenost, kojoj su Končari težili, i uspješno svladavanje strukturno-zvukovnih promjena i kontrasta koji prožimaju svako djelo na njemu svojstven način. Halvorsenova Passacaglia pružila je obećavajući početak, koji se rasplinuo onoga trenutka kada smo postali svjesni da ne mogu postići dodatni stupanj zaigranosti među varijacijama. Dojam nije poboljšala niti kompozicijski slabašna Fantazija Ljerke Končar Gamulin, koju je za brodsku publiku praizvela na završetku večeri.

Muziciranje u komornom sastavu trebalo bi prštati energijom, a upravo to je duu Končar nedostajalo.

Nedostatak energije

Dodajmo tomu, na žalost, povremeno gubljenje violončelistice među notnim tekstom i opću nedovoljnu izražajnost i životnost u njihovoj svirci, kao konačni rezultat dobit ćemo koncertni doživljaj koji nas nije imao čime obogatiti. Da, pogriješiti je ljudski, ali "brljati" u okviru profesionalnog angažmana nije prihvatljivo.

Muziciranje u komornom sastavu trebalo bi prštati energijom, pomaknuti granice u svakom od izvođača, pa i slušatelja, jer nema većeg izazova od traženja i nalaženja zajedničkog glazbenog izričaja među dvoje, troje ili koliko god glazbenika. Sjetimo li se nedavnih gostovanja Trija Amadeus iz Zagreba ili trija Operni suveniri, riječi postaju suvišne, a doživljaj interpretacije je onaj koji se pamti.