SLAVONSKI BROD - Kako bolje proslaviti ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju nego koncertom u znaku jedne od najzanimljivijih ličnosti povijesti glazbe, koja je svojim čitavim životom svjedočila o umjetnosti koja ne poznaje granice.

Smišljenom raznolikošću izvedbenih sastava te sadržajnom strukturiranošću odabranog programa glazbenici su postigli dramaturški razvoj od početka prema kraju večeri.

U povodu istaknutog svečanog trenutka, u nedjelju navečer u Crkvi Presvetog Trojstva publika je uživala u zvucima glazbe Georga Friedricha Händela, tog "dragog Saksonca" koji je porijeklom i obrazovanjem bio Nijemac, vrhunce umjetničkog života ostvario je kao Britanac (preuzevši i britansko državljanstvo), a tijekom čitavog života ostao je gorljivi zaljubljenik u "talijansko".

Premostivši na ovaj način granice barokne Europe, ili, bolje rečeno, povezavši možda i nepovezivo, Händel se pokazao kao logičan odabir koncertnog programa, koji je za ovu priliku osmislioKrešimir Špicer, istaknuti dramski tenor s brodskim porijeklom i pariškom adresom, prepoznatljiv u europskim razmjerima upravo u interpretaciji baroknog repertoara.

Špicer je načinio odabir recitativa i arija iz Händelovih opernih remek-djela Rodelinde,Tamerlana i Xerxesa te oratorija Semelei Theodore, uz tri instrumentalna djela, stavak Hornpipe iz suite Glazba na vodi, koja je poslužila kao svečani uvod u program, te Sarabande u d-molui Passacaglie u g-molu, stavaka iz dviju skladateljevih čembalističkih suita, koje su služile kao svojevrsni intermezzi.

Recitative i arije Špicer je izvodio uz pratnju instrumentalnog ansambla, sastavljenog posebno za ovaj koncertni projekt, koji su činili Jože Haluza, violina, Ivan Martinec, violina, Milan Čunko, viola, Krešimir Lazar, violončelo, i Mario Penzar, orgulje i čembalo. Penzar je na sebe preuzeo uvod u glazbenu večer, izvevši Hornpipe na orguljama te bogatim i svečanim zvukom "kraljice instrumenata" pozivajući na otvaranje večeri. Ovakvom smišljenom raznolikošću izvedbenih sastava te sadržajnom strukturiranošću odabranog programa glazbenici su postigli dramaturški razvoj od početka prema kraju večeri, stvarajući neprestanu igru napetosti i smirivanja, da bi posljednjom arijom na programu, arijom Figlia mia iz Tamerlana, postupno uronili u potpunu tišinu.

Snažan i odlučan, mek i tih, pokretljiv, virtuozan, nježan - kakvu god karakterizaciju lik kojega ispjevava traži, Špicer je spreman donijeti na pozornici, i iz pjevačke i iz glumačke perspektive.

S interpretacijske strane, treba imati na umu da, osim Krešimira Špicera i Marija Penzara, ostali glazbenici nisu u tolikoj mjeri posvećeni interpretaciji baroknog repertoara. No, više ili manje uspješno prilagodili su se specifičnom pristupu koji izvedba tog repertoara zahtijeva, malo se boreći s čistoćom intonacije u recitativima i arijama iz opere Rodelinda, no u nastavku večeri nadoknađujući početne nesigurnosti te briljirajući u završnoj ariji iz Tamerlana.

Penzar je za čembalom bio postojan i siguran pokretač "baroknog motora", a Haluza vješt vođa gudačkih dionica. No, onaj koji je u pravoj mjeri kreirao dramaturšku nit večeri bez trunke sumnje bio je Krešimir Špicer. Snažan i odlučan, mek i tih, pokretljiv, virtuozan, nježan - kakvu god karakterizaciju lik kojega ispjevava traži, Špicer je spreman donijeti na pozornici, i iz pjevačke i iz glumačke perspektive. Jedno je od drugoga, u njegovom slučaju, nerazdvojivo, što zorno dokazuje svaki njegov dah i pokret pred publikom.

Zbog toga je njegov nastup ispraćen ovacijama na nogama prepune Crkve Presvetog Trojstva, na što su glazbenici, prigodno odjeveni u tradicionalne bijele košulje ovog podneblja, odgovorili ponavljanjem za bis recitativa i arije iz Rodelinde te završne arije Figlia mia. Pohvala gvardijanaSebastijana Golenića nije izostala niti za petoricu glazbenika koji su, uz Špicera, oživjeli duh Händelove glazbe te za organizatora ovoga svečanog događaja, Kazališno-koncertnu dvoranu Ivana Brlić-Mažuranić, njezinog ravnatelja Hrvoja Špicera i sve djelatnike spomenute ustanove.