Koncert Trija Amadeus bio je događaj koji nije trebalo propustiti.
SLAVONSKI BROD - Koncert
Trija Amadeus iz Zagreba najavili smo kao glazbeni događaj koji nikako ne treba propustiti, i u tomu nismo pogriješili. Trojica istaknutih profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, violinist
Leonid Sorokow (1954., Sankt Peterburg, Rusija),
violončelist
Krešimir Lazar (1973., Varaždin) i pijanist
Ruben Dalibaltayan (1973., Erevan, Armenija), gostovali su u četvrtak, 9. svibnja, u Dvorani Glazbene škole Slavonski Brod u organizaciji Kazališno-koncertne dvorane
Ivana Brlić-Mažuranić.
Ruska škola nedvojbeno progovara iz njihovog načina muziciranja, jer i Sorokow i Dalibaltayan učenici su prestižnog moskovskog Konzervatorija "Petar Iljič Čajkovski", a svoju su vještinu sretno spojili s Lazarovom muzikalnošću potaknutom u klasi Valtera Dešpalja.
Nije suvišno istaknuti da je koncert ostvaren uz potporu Ministarstva kulture RH, koje je već stalan partner KKD IBM-u na pojedinim koncertnim projektima te koje osobito podupire gostovanja domaćih ansambala u raznim gradovima diljem Hrvatske.
Ruska sviračka škola
Trio Amadeus (službenog naziva Amadeus trio Zagreb) utemeljen je 2008. godine, s namjerom obogaćivanja zagrebačke i hrvatske glazbene scene repertoarnim djelima skladanima za klavirski trio. Tijekom nekoliko godina postojanja uspjeli su se profilirati u zacrtanom smjeru, njegujući prije svega svoju posvećenost pedagoškom pozivu (sva trojica na akademiji u Zagrebu, a Sorokow i u Beču), no uz koju su uspjeli predstaviti zamjetan opus za klavirski trio u gradovima Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Austrije.
Ruska škola nedvojbeno progovara iz njihovog načina muziciranja, jer i Sorokow i Dalibaltayan učenici su prestižnog moskovskog Konzervatorija Petar Iljič Čajkovski, a svoju su vještinu sretno spojili s Lazarovom muzikalnošću potaknutom u klasi Valtera Dešpalja, jednog od naših najkvalitetnijih glazbenih pedagoga.
Tehničko-sviračka dotjeranost nešto je o čemu ovi glazbenici uopće ne moraju razmišljati, temelj koji se podrazumijeva i koji se odvija nesvjesno poput čovjekovog disanja. No, ono što fizičko disanje razlikuje od disanja s glazbom posljedica je duboke promišljenosti i muzikalnosti s kojima su članovi Trija Amadeus pristupili djelima koja su u četvrtak predstavili brodskoj glazbenoj publici.
Trio Amadeus s lakoćom je i sviračkim užitkom pokazao da disati s glazbom znači potpuno se intelektualno i emocionalno unijeti među glazbene simbole unutar (i izvan) partiture.
Lakoća i svirački užitak
Odabrali su stavak iz Klavirskog trija u g-molu značajnog hrvatskog skladatelja 20. stoljeća Brune Bjelinskog i cjelovit četverostavačni Klavirski trio u B-duru majstora njemačkog romantizma Franza Schuberta. Bojazan da će prilično kvantitativno neravnomjeran odnos dvaju odabranih djela narušiti konačan izvedbeni dojam pokazala se potpuno neopravdanom, jer je kvaliteta njihovih interpretacija nadišla početni programsko-koncepcijski nesrazmjer.
Baveći se postizanjem strukturne jasnoće i izvlačeći maksimalnu muzikalnost iz svake glazbeno-sadržajne fraze, razvijajući goleme dinamičke i izražajne raspone, igrajući se u raspletanju dramatskih napetosti, Trio Amadeus s lakoćom je i sviračkim užitkom pokazao da disati s glazbom znači potpuno se intelektualno i emocionalno unijeti među glazbene simbole unutar (i izvan) partiture. Razumijevanje je ono koje donosi rezultate. A u klavirskom triju, ansamblu u kojemu nema prvoga i zadnjega, već su svih troje glazbenika jednako važne i dragocjene sastavnice zajedničkog umjetničkog pulsa, razumijevanje je jedino koje jamči interpretacijski i slušateljski užitak.
Brodska je publika te večeri nedvojbeno imala u čemu uživati te je svoje zadovoljstvo iskazala javnim odobravanjem. I bila nagrađena čak dvama dodatcima, Maršem iz opere Zaljubljen u tri naranče Sergeja Prokofjeva i Elegijom Mihaila Glinke.
