SLAVONSKI BROD – Prije dva tjedna, slučajno na kavi, čuo sam kako je u tijeku velika rasprodaja glazbenih CD-ova u jedinom brodskom dućanu specijaliziranom za prodaju CD-a, u ''Music shopu'' u Gajevoj ulici u Slavonskom Brodu.

Tragom te informacije, zajedno s prijateljem, otišao sam pogledati što se nudi na rasprodaji i probati nešto izabrati. Doista, veliki broj CD-ova je bio snižen (najmanje dvije stotine naslova), pa se moglo pronaći zanimljivih uradaka već za 10 kuna. Uz pomoć vlasnika dućana Kemala Slabića, uspjeli smo pronaći nešto po svom ''guštu'' pa se tako u vrećici našlo nekoliko domaćih rock kompilacija, jedan album domaćeg pop-rock sastava i jedna kompilacija dalmatinskih pjesma. Sve, naravno, u onoj mjeri u kojoj je to naš proračun dopuštao.

Iako vlasnika ''Music shopa'', Kemala Slabića, nisam od ranije poznavao počeo sam propitkivati razlog zbog kojeg je napravio totalnu rasprodaju, jer, učinilo mi se kako je to, u stvari, korak k zatvaranju dućana, iako, ništa nije neobično da se trgovci rješavaju robe s zaliha, kroz rasprodaju.

O ''Music shopu'', u kontekstu glazbenog života i urbanosti u Slavonskom Brodu, na ovome portalu već je pisala kolegica Mirta Špoljarić, u kojem je i sama najavila mogućnost zatvaranja dućana: ''…unatoč velikom entuzijazmu, koji je nastojao održati tijekom svih ovih godina, čini se da će Kemal Slabić ujesen ove godine biti prisiljen zatvoriti svoju glazbenu prodavaonicu. Kaže da sve teže uspijeva izdržati plaćanje brojnih izdataka tzv. "hladnog pogona" prodavaonice, koji ne prati dovoljna prodaja kompaktnih diskova, a još uvijek nije uspio naći onoga pravog, istinskog zaljubljenika u glazbu, koji bi ga eventualno mogao naslijediti.''

Znači li totalna rasprodaja u ''Music shopu'' u Gajevoj ulici u Slavonskom Brodu uskoro i zatvaranje dućana?

Malo po malo, kroz razgovor, saznao sam neke zanimljive detalje iz Slabićeve  biografije, posebno dio vezan za život glazbenika. Ono što mi je u startu bilo najzanimljivije jeste podatak kako je Slabić (rođen 1947. u Bosanskom Brodu) 1971. godine, za Jugoton, objavio singl ploču s dvije narodne pjesme, a koja se prodala u, za današnje pojmove, nevjerojatnih 72 tisuće primjeraka. Kaže kako se tada svaki tjedan pravila top lista prodanih ploča. Taj tjedan Šaban Šaulić je imao 115, a on 72 tisuće prodanih ploča. Sam je napisao i otpjevao pjesme u pratnji orkestra Radio televizije Sarajevo pod vodstvom Ratomira Petkovića i Spase Beraka.

Iako nisam baš neki ljubitelj narodne glazbe, zbog te ploče, koja je očito bila hit, htio sam napraviti s njim malo konkretniji razgovor za SBplus, koji se i dogodio kroz nekoliko dana.

O Kemalu sam kasnije na internetu pronašao samo par rečenica: Kada bi se zapitali ko je 1971. godine prodao više singl ploča Kemal Slabić ili Korni Grupa sigurno ni tada rokeri ne bi imali zašto da se raduju jer je konačni odgovor: "Pa naravno Kemal Slabić". Kemal Slabić i veliki hit singl "Ljubav je čaša vina" snimljen uz narodni ansambl Ratomira Petkovića i objavljen za Jugoton 16 Septembra 1971. godine. B strana pesma "Niko me ne voli".

Gospodine Slabić, kako i kad ste se počeli baviti glazbom?

Harmoniku sam počeo svirati još kao dijete, od 1962. godine počeo sam pomalo svirati po svatovima, a ozbiljnije se muzikom bavim od 1968. godine, intenzivno sve do 1985. godine. Moja obitelj je bila dosta muzikalna, pa je tako moja majka bila među prvim ženama u BiH, a i šire, koja je svirala harmoniku. Najveći utjecaj na mene imao je moj starji brat, koji je također svirao harmoniku. Svirao je narodnu muziku pa sam i ja krenuo tim pravcem, a imao sam dojam da se najbolje mogu izraziti kroz tu vrstu glazbe. Ja sam inače samouk, kada je glazbena naobrazba u pitanju, mada sam išao i na prijemni ispit za srednju glazbenu školu u Zagrebu, a koji sam i prošao, čak sam ostao 17 dana na nastavi, međutim, kako nisam dobio učeničku stipendiju morao sam se vratiti u Bosanski Brod. Potom sam upisao srednju ekonomsku školu, a poslije srednje škole završio sam ekonomski fakultet u Osijeku.

Tko su bili Vaši uzori dok ste počinjali, od pjevača i harmonikaša?

Od pjevača uzori su mi bili Zaim Imamović i Safet Isović, a od harmonikaša Ratomir Petković i njegov brat Jovica Petković, koji je bio, po meni, najbolji harmonikaš na svijetu i mnogi drugi da ih ne nabrajam sve.

Tekstove i glazbu pjesama radili ste samo za sebe?

Pisao sam, u pravilu, za sebe jer mi je bilo teško rastajati se od tih pjesama. Doduše dobivao sam neke ponude da pišem i za druge pjevača, pa čak i da neke moje stare pjesme snime poznati pjevači narodne muzike sa prostora bivše Jugoslavije.

Za zagrebački Jugoton izdali ste šest ploča. Imate li podatke koliko ih je ukupno prodano?

Svoju prvu ploču snimio sam 1970. godine, a objavljena je 1971 godine u zagrebačkom Jugotonu. Ta se ploča, s dvije pjesme, ''Ljuba je čaša bez dna'' i ''Niko me ne voli'', prema mojim podacima, prodala u 90.000 primjeraka s tim da je u prva dva tjedana nakon izlaska prodana u 72.000 komada. Ostale ploče su se prodavale u nakladi između 30 i 40 tisuća komada. Nažalost, danas, s obzirom da sam iz Bosanskog Broda u Slavonski Brod otišao praktički gol i bos u zadnjem trenutku (6.10.1992), imam samo dvije svoje ploče koje sam dobio na poklon od nekih prijatelja. Inače, sve bi se ploče trebale nalaziti u Beogradu, jer su pohranjene u Savezu kompozitora Jugoslavije. Ukupno sam za Jugoton snimio 14 pjesama, pet singlica i jednu ploču s četiri pjesme.

Smatrate li da ste mogli napraviti i veću karijeru i isključivo živjeti od glazbe?

Za početak moram reći da je na tadašnjoj estradi, tu mislim na narodnu muziku, bila rijetkost da jedna osoba pjeva, piše tekstove, sklada i svira, pa je zato Jugoton htio raditi sa mnom jer su puno očekivali od te suradnje. Mislim da sam mogao puno više napraviti, jer, da sam živio u Sarajevu, koje je bilo muzički centar BiH, kudikamo bi mi bilo lakše. Ja sam cijelo vrijeme iz Bosanskog Broda dolazio u Sarajevo na jedan dan, jer nisam htio ostajati duže zbog roditelja o kojima sam brinuo. Svi su mi govorili da moram ostati u Sarajevu duže, međutim ja sam ipak ostao u Bosanskom Brodu i zato sam više svirao po svatovima.

Koliko ste često nastupali? Postoji li neki nastup ili koncert koji Vam je posebno drag?

Jako mi je žao što nisam početkom sedamdesetih otišao u Kinu, jer sam imao poziv da idem tamo kao jedan od prvih izvođača narodne glazbe iz Jugoslavije.

Svaka mi je svirka bila draga, pa makar bila ona u nekoj maloj krčmi, imala je neku ljepotu i donosila određene čari. Nezahvalno je o sebi govoriti, ali mogu reći da sam uvijek svirao ''iz duše''. Bilo je toliko puno nastupa na raznim glazbenim večerima, pogotovo po svatovima i raznim zabavama da mi je teško izdvojiti neki poseban nastup. Često sam nastupao sa poznatim pjevačima na večerima zabavne i narodne muzike. Recimo, jako mi je žao što nisam, početkom sedamdesetih, otišao u Kinu, jer sam imao poziv da idem tamo kao jedan od prvih izvođača narodne glazbe iz Jugoslavije. Trebao sam dobiti odličan honorar (navodno 17.000 DEM), međutim iz mladalačkih razloga ipak nisam otišao (detaljnije nije htio govoriti, ali se može naslutiti da je razlog bila djevojka, o.a.). Bilo je stvarno jako zanimljivih svirki, primjerice u Makedoniji sam svirao u jednim svatovim i to deseti dan, dok sam došao na red, jer je svadba trajala danima. Zatim u Donjim Andrijevcima je znalo biti svirki po cijeli dan kada bi došli svirači iz okolice da čuju nas kako sviramo.

Koliko ste bili upoznati sa glazbenom scenom u Slavonskom Brodu u vrijeme dok ste se vi bavili glazbom?

Iako sam živio u Bosanskom Brodu dobro sam poznavao scenu u Slavonskom Brodu pa i predstavnike brodske rock scene. Primjerice 1964. godine išao sam u Ljubljanu po singlicu od Beatlesa ''Help'', a na brodskom željezničkom kolodvoru su me pratili Rajko i Duško Svilar i desetak drugih prijatelja. Sutradan, kad sam se vratio iz Ljubljane, na kolodvoru me je čekalo njih 40 i odmah sam ostao bez ploče jer su je svi htjeli preslušati. Dobio sam ju nazad nakon 17 dana. Duško Svilar mi je rekao da sam još dobro i prošao.

Završili ste Ekonomski fakultet i dugo ste radili u Rafineriji nafte u Bosanskom Brodu. Kako gledate na ovu situaciju sa onečišćenjem koje dolazi danas iz rafinerije?

Završio sam ekonomski fakultet u Osijeku i radio sam od 1968. do 1991 godine kao komercijalist, prvo u Energopetrolu, a potom u Rafineriji nafte u Bosanskom Brodu. Što se tiče zagađenja, zrak sigurno prije rata nije bio toliko onečišćen kao danas, a sama rafinerija je bila dosta uredna, jer je Komunalac vodio računa o okolišu u njenom krugu. Doduše znalo je ponekad iscuriti nafte u Savu tijekom pretovara, ali tada sigurno nije toliko smrdilo kao danas.

Među zadnjima ste, 6. listopada 1992. godine, prešli iz Bosanskog Broda u Slavonski Brod. Kako je to izgledalo i kako ste se kasnije snašli u Slavonskom Brodu?

U Slavonski Brod sam prešao praktički gol i bos. Sva mi je imovina ostalo preko, pa tako i sve moje ploče. Stjecajem okolnosti pojavila se mogućnost rada za Croatia Records 1994. godine, pa sam se zaposlio u njihovoj podružnici u Slavonskom Brodu. S vremenom je dućan prešao u moje vlasništvo.

Kakva je situacija danas u ''Music shopu'', nakon skoro 19 godina rada?

Puno je lošija situacija nego li prije prije desetak godina kada sam imao sigurno i pet puta manje robe, a sada je ima pet puta više, ali i pet puta manje prometa.

Puno je lošija situacija nego li prije prije desetak godina kada sam imao sigurno i pet puta manje robe, a sada je ima pet puta više, ali i pet puta manje prometa. To je rezultat cijelog niza okolnosti. Od razvoja interneta, ekonomske krize, drugih navika kupaca itd. Mislim da je ipak ekonomska kriza najviše utjecala na kupovnu moć građana, jer se sigurno već pet godina osjeti pad prometa. Kod mene je prošle godine tri puta bio manji promet nego 2005. S obzirom da svakim danom raste i kupovina putem interneta, također opada promet. Doduše i sama lokacija dućana je možda problematična jer ovdje dolaze ljudi ciljano, a da je na nekom boljem mjestu možda bi bilo i više posjeta dućanu i veći promet. Međutim to bi iziskivalo i veće troškove. Unatoč internet kupovini, mislim da dolazak u trgovinu ima svoje draži, jer se može CD uzeti u ruku, poslušati ga, porazgovarati sa drugim ljubiteljima glazbe koji dođu u dućan. Mnogi dođu ciljano kupiti neki album, pa kupe nešto drugo što im se još više sviđa. Ja sam imao stalne kupce i znao sam kakav je njihov ukus, pa sam i prema tome naručivao robu. Interesantno je da se na mala vrata vraćaju ploče (vinil), pa sam za Božić prošle godine prodao 50-ak komada.

Kemal je za kraj istakao da unatoč lošijim poslovnim rezultatima i trenutnoj rasprodaji nije još odlučio hoće li zatvoriti dućan, ali velika je vjerojatnost da će se okrenuti nekim drugim poslovnim izazovima.

Hoće li doista morati zatvoriti svoj dućan, za koji kaže da je jedini od Zagreba do Osijeka u kojem se prodaju samo glazbeni CD-i, DVD-i i ploče, pokazat će vrijeme. Bilo bi dobro kad bi uspio pronaći nekoga tko bi nastavio posao u ''Music shopu'' koji je Kemal Slabić vodio 19 godina.