SLAVONSKI BROD - Objava izvanrednih trenutnih otkaza za četvero djelatnika Centra za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu, i to na intervenciju Ministarstva socijalne politike i mladih, potakla me je na ponovno razmišljanje o cijelom slučaju. Zapravo nizu slučajeva koji su tijekom prošlog mjeseca potresali hrvatsku, i osobito brodsku javnost.

Nije uobičajeno, ali odmah ću iznijeti zaključak - Slavica Nikšić je nekompetentna osoba, no ni u kojem slučaju se ne može reći kako je „zalutala" na mjesto ravnateljice Centra jer ju je tu, planski, dovela njena pretjerana osobna ambicija i partijska kadrovska križaljka.

Neprihvatljivo pravdanje

Neodrživ alibi: „Nije mogla znati za stanje u Centru jer je prekratko u njemu, a imala je peh da su joj se ružne stvari dogodile u prvim mjesecima vođenja Centra."

Svi pokušaji obaranja takvih zaključka svode se na jedan jedini, ali neodrživi alibi - nije mogla znati za stanje u Centru jer je prekratko u njemu, a imala je peh da su joj se ružne stvari dogodile u prvim mjesecima vođenja Centra. Odmah pomislim - kakva tek peh su imale žrtve nepojmljivog nasilja, maltretiranja, zanemarivanja i podvođenja jer na dužnost ravnateljice ili ravnatelja nije imenovana osoba s puno većim perceptivnim sposobnostima, s puno jačom unutrašnjom motivacijom, višom razinom inteligencije, sposobnošću prevladavanja konfliktnih situacija ... jer to su samo neke od ključnih odlika dobrog i uspješnog vođe, kvalitetnog upravitelja, ravnatelja.

Jasno postavljanje ciljeva, vođina je zadaća, jednako kao i planiranje, razvijanje radne strategije, podjela rada, motiviranje članova, uspostava i održavanje komunikacijskih kanala, prenošenje znanja i iskustva na članove tima, odnosno njihova edukacija, održavanje dobrih međuljudskih odnosa, rješavanje konfliktnih situacija i predstavljanje skupine.

Iako plaća ili društveni status mogu motivirati, to je neusporedivo slabija motivacija od unutrašnje. Da je Slavica Nikšić bila motivirana onim prvim, ili da su joj perceptivne sposobnosti nedovoljne za posao kojeg se prihvatila, pokazuje to što nije imala pojma ni da u Centru griješe, a kamo li u čemu griješe. Potvrda tomu je njena izjava kako „Svakim dopisom i telefonskim pozivom iz Ministarstva sve više shvaćamo u čemu smo griješili!"

O njenim komunikacijskim vještinama ne treba posebno trošiti vrijeme jer komunikacijske vještine, pored toga što su izuzetno važne za jasno postavljanje ciljeva i njihovo predstavljanje članovima tima, posebno su važne i do pravog izražaja dolaze u situacijama kad treba prevladati incidentne i konfliktne situacije.

Da nije odlučne Ministrice...

Njeno nesnalaženje u aferi tragičnih obiteljskih situacija rezultiralo je slijeganjem ramena i „skrušenim" priznanjem „Svi smo krivi" - što je vodilo pasivnosti u zahtjevnoj situaciji.

Njeno nesnalaženje u aferi tragičnih obiteljskih situacija u kojima su na različite, pa i na najgore načine, žrtve djeca rezultiralo je slijeganjem ramena i „skrušenim" priznanjem „Svi smo krivi" - što je vodilo pasivnosti u zahtjevnoj situaciji koja je, pod pritiskom javnosti i medija, rezultirala naputcima, odlukama i drugim formalnim i neformalnim „asistiranjima", u ovom slučaju jasno se pokazalo, odlučne, ministrice Milanke Opačić.

Zbog toga se stječe dojam kako Slavica Nikšić nije znala, ili mogla, ili uopće nije mislila kako je njena odgovornost uspostaviti i zadržati nadzor nad situacijom. Od vođe se očekuje brzo i učinkovito rješavanje problema. No, za to je potrebna viša razina inteligencije.

Zato je Ministrica morala dobrim djelom odraditi posao koji bi primarno trebao biti posao Slavice Nikšić. Pa i izvanredne trenutne otkaze. I zato vjerujem kako Milanka Opačić neće stati tek što je zagrebla površinu žabokrečine u brodskom centru za socijalnu skrb.