SLAVONSKI BROD - U petak, 14. prosinca, u prostoru Državnog arhiva održana je treća po redu tematska rock večer. Nakon prethodno održanih rock večeri (prva ne temu Autorski rad i diskografija, druga o prostorima naslovljena Gdje se sviralo nekada, a gdje sad?) u petak je održana rasprava na temu Rock događanja u Sl. Brodu. Diskusiju su vodili arhivisti Katarina Aladrović-Mehandžija i Domagoj Zovak.

U panel diskusiji su sudjelovali pioniri brodskog rocka iz šezdesetih godina prošlog stoljeća: Lavoslav Špicer (član Hidrogena, prvog pravog brodskog rock benda, te sastava Dux i Eggs), Josip Opačak (član Duxa i Eggsa), Zdenko Rajić (član sastava Marsoni), Antun Šarić (član Marsona). Uz njih su o rock događanjima i organizaciji istih, te o rock sceni  1980-ih i današnjem stanju govorili i Miroslav Bičanić-Toza (član sastava AHA, Rujno dijete mjesečevih zora, Kirvajska sekcija i El Dorado), te Krešimir Celner (član grupe Ritam comodoa i Decameron).

1965. je organizirana prva gitarijada u Brodu na kojoj su sudjelovali Hidrogeni iz Broda te Skitnice iz Brodskog Stupnika i Biseri iz Stupničkih Kuta.

Josip Opačak je rekao kako je 1965. organizirana prva gitarijada u Brodu na kojoj su sudjelovali Hidrogeni iz Broda te Skitnice iz Brodskog Stupnika i Biseri iz Stupničkih Kuta. Održana je u kinu ''Jadran'' (danas ''Hrvatski dom'', o.a.) i na njoj je bilo možda stotinjak ljudi. Sljedeće godine,1966., nastupili su Marsoni, Duxi, i Kristali, a inicijativa za organiziranjem natjecanja (gitarijade)  potekla je od samih bendova. Gitarijada se morala prijaviti u Socijalistički savez omladine, a nakon njihovog pristanka išlo se u SUP (policiju, o.a.). Poslije prve gitarijade već su ljudi polako počeli imati saznanja o brodskoj rock sceni pa je na drugoj gitarijadi dvorana kina ''Jadran'' bila dupkom puna.  

Zdenko Rajić je naveo mjesta na kojima se tada sviralo pa je spomenuo stadion ''Klasije'', dom ''Đuka Matanić'' (danas ''J.J. Strosmmayer''), dom JNA , Radnički dom itd.

O gitarijadi u Brodu 1966. govorio je i Antun Šarić. Rekao je da su tri benda svirala svaki po tri pjesme. Marsoni su tada odsvirali dvije pjesme od Rolling Stonesa i jednu francuskog protestnog pjevača Antoina. Na plesnjacima se tada sviralo sve što je bilo na top listama. Svirali su Beatlese, Stonse, Beach Boyse... Tada nije bilo nota veće su pjesme skidali po sluhu, uglavnom sa Radio Luxemburga. Na toj gitarijadi 1966. bendovi su svirali na zajedničkoj opremi koja je prikupljena između sva tri benda.

Lavoslav Špicer je rekao da su oni sa radija skidali pjesme tako što je jedan član benda dobio zadatak da skida tekst pjesme, drugi je bilježio harmoniju i ritam, treći solo gitaru itd. Nakon par dana bi se našli i uvježbavali pjesmu. Što se tiče instrumenata, morali su se snalaziti. Tako je Mirko Sečić imao bas napravljen od akustične gitare na koju su razvučene bas žice. Vezano za repertoar, Hidrogeni su uglavnom svirali Shadowse, Fats Domina, Procol Harum... Lavoslav Špicer je govorio i o organizaciji Rock vremeplova 1986. u dvorani Klasije. Ideja je potekla od njihovog pokojnog kolege Duška Svilara. Duško je htio da se tim koncertom vrate u mlade dane kada su aktivno svirali. Na koncertu je sudjelovalo oko 15 bendova, svi oni koji su svirali od početka rocka u Brodu. To su bili Hidrogeni, Kristali, Idoli, Duxi, Marsoni, Eggsi, Wem, Grupa Bum!, Gorak Med itd.

O organizaciji najnovijih rock događanja u Slavonskom Brodu govorio je Krešimir Celner koji je na Poloju u lipnju ove godine organizirao trodnevni Mars moon Festival. Zbog iskustva sa tim festivalom, koji je po njemu bio slabo posjećen (oko 3.000 ljudi u tri dana), rekao je kako je organizacija bilo kakvog rock događanja u Slavonskom Brodu utopija. Smatra kako je problem bio isključivo u tome što Slavonski Brod nema rock publiku. Takva publika, po njemu, nedostaje u svim gradovima, ali se to najviše odražava u Sl. Brodu. Prema njegovim riječima, rock festivali, koncerti, maratoni uspijevaju manje više u cijeloj Hrvatskoj. Iako ne živi 15 godina u Brodu htio se vratiti i ovdje napraviti jedan festival, međutim sve što su radili bilo je ''dočekano na nož''. Unatoč svemu, misli kako je Mars moon Festival bio dobro organiziran. Doveli su u Slavonski Brod 17 kvalitetnih bendova iz Hrvatske i regije (Let 3, Radio Luxemburg, Pips chips&videoclips, Vatra, Adastra, Električni Orgazam, Partibrejkers, Svadbas.. ). Iako je bila malobrojna, svi su izvođači bili oduševljeni publikom, njih oko 1500, koja se zabavljala na kiši prvi dan. U Varaždinu je godinu ranije, na sličnom rock festivalu koji je također trajao tri dana, bilo oko 17.500 ljudi.

Krešimir Celner je rekao i kako je četrnaest dana poslije festivala u Brodu održan Rock Otočac i unatoč kiši tamo se skupilo oko 7.000 ljudi. Kaže da će sljedeće godine na festival, odnosno ako ga gradska uprava podrži, u Slavonski Brod doći dvije strane zvijezde koje su sada vrlo popularne.Termini su ugovoreni i oni će doći u Brod ili negdje dalje jer su već plaćene akontacije. Kaže da žele napraviti najveći rock spektakl koji se ikada dogodio u Slavoniji i Baranji. Zatražili su dozvolu brodske gradske uprave, no za sada im se nitko ne javlja. Pričekati će još mjesec dana i onda odlučiti što napraviti. Termin je 1. srpanj 2013., a festival će trajati tri dana. Za kraj je napomenuo da je kao glazbenik sudjelovao na dvije Pop rock fantazije, a na drugoj je svirao sa tri benda. Na njima su tada nastupali isključivo brodski bendovi sa svojijm autorskim pjesmama. Rekao je da su oni tada zajedno sa publikom živjeli za te rock događaje i da je to bilo nešto što se čekalo cijelu godinu.

Rock glazba je bila osamdesetih godina kulturni mainstream jer je masa ljudi išla na rock koncerte. Narodnjaci nisu tako dobro prolazili, za tamburu se nije ni čulo.

O organizaciji rock festivala Carpe Diem iz 2006. govorio je Miroslav Bičanić-Toza. Rekao je da je zajedno sa Vlatkom Balošićem (gitaristom El Dorada) sudjelovao u organizaciji festivala po uzoru na događanja s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih. Uglavnom nisu imali veliku podršku sa strane. Do 2008. godine pokušavali su i sa Rock klubom u Pivnici organizirati svakog četvrtaka svirku i to je neko vrijeme funkcioniralo. Napomenuo je kako je uvijek bilo teško organizirati rock događanje i u kontekstu nagovora pojedinog benda za svirku jer je u svakom sastavu bilo 4-5 individualaca koji su 'zavrnuti' svako na svoju stranu. I kada se 5 bendova sa pet 'zavrnutih' tipova nađe zajedno na nekom koncertu lako dolazi do problema. Unatoč tome, u Brodu se uspješno organizira dva do tri kvalitetna rock događanja godišnje (uglavnom memorijala).

Miroslav Bičanić smatra kako je osamdesetih godina bilo potpuno drugačije vrijeme jer je svaka omladinska organizacija koja je držala do sebe nastojala nabaviti kakve-takve instrumente za mlade glazbenike, pa su i oni tada došli u Donjim Andrijevcima kod predsjednika Omladine i on im je omogućio prostor za svirku. U to vrijeme, po njegovim riječima, je rock glazba ipak bila nekakv kulturni mainstream jer je masa ljudi išla na rock koncerte. Narodnjaci nisu tako dobro prolazili, a za tamburu se nije ni čulo. Zato je mnoštvo mladih dolazilo na zabave, npr. u Andrijevcima nije bio problem skupiti 500 ljudi, bez obzira tko svirao od rock bendova. Postojala je tako i ekonomska osnova jer je bend mogao iz tih novaca, koje je svirajući zaradio, 'skrpati' nekakvu opremu. Danas kada nema novaca, nema ni rocka. U Brodu su osamdesetih godina organizirana velika rock događanja, pa je tako na rock maratonima bilo jakih imena sa tadašnje rock scene u Jugoslaviji, a sami događaji su bili odlično posjećeni. Tu su bile i Pop rock fantazije u dvorani Klasije i tada bi dvoranu napunilo 2.000 ljudi. Kada je stadion ili dvorana puna može se platiti razglas, izvođači... Za kraj je rekao da sadašnju situaciju može usporediti sa položajem džezera šezdesetih koji su do pojave rock'n'rolla bili planetarno poznati, a onda su se povukli u klubove.

Osim tematskog dijela večeri na kojem se razgovaralo o rock događanjima, posjetitelji su imali prilike vidjeti nastup mladih brodskih rockera iz grupe Deaf Season (Vatroslav Živković, Ivor Pajković, Matej Matijević i Aleksandar Hrenek), te nastup mladog glazbenika Luke Gavrana iz Donjih Andrijevaca. Deaf Season je odsvirao pet svojih autorskih pjesama na engleskom jeziku, dok se Luka predstavio na akustičnoj gitari sa obradama poznatih domaćih i stranih rock hitova.