Filip Merčep je moj heroj, napisao je jedan bloger na svome blogu 3. ožujka 2010. godine nakon fantastičnog koncerta u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, kada je Filip Merčep odnio prvu nagradu na natjecanju Hrvatski glazbenik za Euroviziju.

Nošen jednoglasnom podrškom javnosti postao je hrvatski predstavnik na Eurovizijskom natjecanju za mladog glazbenika Europe održanom u svibnju 2010. godine. Prvi put nakon Monike Leskovar, jedan je hrvatski mladi glazbenik izborio finale toga prestižnog natjecanja i tako dobio priliku da se predstavi u izravnom televizijskom prijenosu i pred 45.000 slušatelja ispred bečkog Rathausa uz Simfonijski orkestar Bečkog radija Austrijske radiotelevizije (ORF) pod vodstvom Corneliusa Meistera.

Tada se Filip Merčep (1991.) potvrdio kao jedan od najdarovitijih glazbenika svoga naraštaja. Danas je student treće godine na odsjeku za udaraljke u klasi red. prof. Igora Lešnika na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a zanimljivo je da se može pohvaliti i da je najmlađi dobitnik Porina.

U četvrtak, 4. srpnja, u Velikoj dvorani KKD IBM s početkom u 21 sat, u sklopu 24. brodskog glazbenog ljeta, ovaj istaknuti mladi glazbenik počastit će slavonskobrodsku publiku solističkim koncertom na marimbi, instrumentu za koji se "specijalizirao" u širokom rasponu udaraljki. Bit će to svojevrsna generalna proba pred Svjetsko marimbističko natjecanje u Belgiji, od 18. do 27. srpnja, a djela koja priprema za koncert u Slavonskom Brodu bit će djela čijim će izvedbama pokušati "osvojiti" međunarodni žiri.

Prvi je ovo Filipov nastup u Slavonskom Brodu, pa smo iskoristili priliku da ga bolje upoznamo.

Dječaku od 12 godina instrument od 2 metra stvarno budi strahopoštovanje, a veličanstveni zvuk i opseg instrumenta jednostavno djeluje kao afrodizijak i ne možeš ga ne zavoljeti.

S obzirom da ste odrasli u obitelji glazbenika, nije neobično da ste i sami odlučili poći tim putem. Zašto baš marimba? Što Vas je privuklo tom instrumentu?

U dobi od 12 godina upisao sam udaraljke u Glazbenoj školi Ferdo Livadiću Samoboru. Kao udaraljkaš moram znati svirati sve udaraljkaške instrumente, a marimba mi je od početka nekako najviše prirasla srcu, jer mi je na prvu izgledom, zvukom i veličinom bila najzanimljivija. Dječaku od 12 godina instrument od 2 metra stvarno budi strahopoštovanje, a veličanstveni zvuk i opseg instrumenta jednostavno djeluje kao afrodizijak i ne možeš ga ne zavoljeti.

Jesu li roditelji bili iznenađeni odabirom?

Roditelji su mi od malih nogu govorili da će biti tu za mene koji god posao odabrao. Dosta sam se tražio do odluke da odem u glazbenu školu, ali sam svaki put morao odraditi posao do kraja. Roditelji mi nikad nisu dali da odustanem od nečega što sam već započeo raditi, tako da mi je taj pristup jako puno pomogao u današnjem poslu.

Jeste li kada svirali zajedno s ocem, bratom, u kućnom okruženju, improvizirajući?

Nismo, ali si međusobno jako pomažemo. Dosta često tražim pomoć od brata i tate da me poslušaju, da razgovaramo o tome i da od kompozicija izvučem najviše. Dvije glave su pametnije od jedne, tako da svi profitiramo iz toga.

Godine školovanja bile su ispunjene nastupima na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Mislite li da se još trebate dokazivati u tom obliku?

Dakako. Evo upravo se spremam za Svjetsko marimbističko natjecanje u Belgiji koje će mi sigurno pomoći. Stanje uma je drugačije dok se spremaš za natjecanje, kriteriji se povisuju, nema mjesta za pogreške i jednostavno, bez obzira na ishod, napreduješ.

Postoji li nagrada o kojoj sanjate da ju osvojite?

Oscar. Ali ne bavim se filmovima niti filmskom glazbom, pa mi snovi padaju u vodu.

Glazba je univerzalan jezik

Prije tri godine nastupili ste u Beču u finalu Eurovizijskog natjecanja za mladog glazbenika Europe, kao drugi hrvatski glazbenik, nakon Monike Leskovar, kojemu je to pošlo za rukom. Što ste naučili o sebi kroz to iskustvo?

Naučio sam da se trud zaista isplati i da uspjeh ne dolazi preko noći.

Katarzyna Mycka, Keiko Abe, Ivana Bilić i Igor Lešnik - od njih sam naučio kako postati zrela osoba, intelektualac, umjetnik i radnik.

Je li psihički teže nastupati pred inozemnom ili domaćom publikom?

Glazba je univerzalan jezik i svakim koncertom se trudim ispričati priču bez obzira na to u kojoj državi se nalazim.

Koji Vam je nastup do sada bio najdraži?

Sa sigurnošću mogu reći da mi je nadraži nastup bio na finalu Eurovizijskog natjecanja ispred bečke gradske vijećnice pred 40.000 ljudi među kojima je bilo jako puno crveno-bijelih "kvadratića". To mi je bio jako emotivan trenutak, jer sam među cijelom Europom predstavljao svoju domovinu.

Kao svojevrsne uzore isticali ste Katarzynu Mycku, Keiko Abe, Ivanu Bilić i Igora Lešnika. Što Vas kod ovih glazbenika najviše fascinira, što ste to naučili od njih, po čemu su na Vas ostavili traga?

Kod njih me najviše fascinira život koji je podređen muzici. Njihov život je našao smisao tek kad su otkrili muziku i bavljenje njome. Od njih sam naučio kako postati zrela osoba, intelektualac, umjetnik i radnik. Oni su mi pokazali kako da usmjerim svu svoju energiju u vježbanje i otkrivanje glazbe.

U svibnju ove godine imali ste čast praizvesti profesorov koncert "Water Sculpture". Možete li nam ukratko opisati o kakvom je djelu riječ i kako su tekle pripreme za njegovu izvedbu?

Djelo je napisano za finale Svjetskog marimbističkog natjecanja u Belgiji. Nakon što sam dobio ponudu Simfonijskog orkestra HRT-a da nastupim s njima na otvorenju 40. memorijala Josip Štolcer Slavenski u Čakovcu, u dogovoru s profesorom odlučili smo da ću izvesti Water Sculpture. Pripreme su bile naporne, pogotovo zato što smo s udaraljkaškim ansamblom biNg bang Muzičke akademije u tom periodu imali koncert na Muzičkom biennalu Zagreb. Bilo je jako zanimljivo raditi sa skladateljem, jer sam iz prve ruke mogao saznati kako je zamišljena koncepcija djela.

Najviše uživam u dobroj glazbi

Koliko u svom umjetničkom radu uvažavate prosudbe glazbenih kritičara?

Iz svake kritike se može nešto naučiti. Nitko nije savršen i svaki savjet treba iskoristiti za napredak.

Što za Vas znači virtuoznost, a što muzikalnost?

I virtuoznost i muzikalnost su podjednako važni faktori u glazbi. Najveći je problem povezati ta dva čimbenika, odnosno svirati virtuozno, a muzikalno. Virtuoznost ti treba da odsviraš sve što je zapisano, a muzikalnost da te note povežeš u jednu logičnu cjelinu.

Kada ste zadovoljni svojom interpretacijom?

Kada uspijem publici pružiti kompletnu sliku djela koje izvodim. Svaka kompozicija je priča za sebe i dužnost interpreta je ispričati tu priču na svoj način, ali da ostane srž djela.

Zadovoljan sam kada uspijem publici pružiti kompletnu sliku djela koje izvodim. Svaka kompozicija je priča za sebe i dužnost interpreta je ispričati tu priču na svoj način, ali da ostane srž djela.

U kojoj glazbi najviše uživate?

Najviše uživam u dobroj glazbi. Kao muzičar, drukčije slušam pjesme od ostalih vršnjaka. Najdraži bend mi je Dream Theater, koji u veljači sljedeće godine dolazi u Zagreb. Kod njih mi se najviše sviđa kompleksnost djela i igranje ritmovima, mjerama i harmonijama. Također volim i otkrivati novu glazbu, odnosno skladatelje prošlih razdoblja koji nisu toliko popularni. A najviše volim analizirati kompozicije velikih majstora kao što su Bach, Liszt, Chopin, Stravinski, te mnogi drugi i onda se diviti njihovoj ingenioznosti.

Koji Vam dio profesionalnog glazbeničkog života pruža najviše zadovoljstva?

Najviše zadovoljstva mi pruža trenutak poslije koncerta, kada dobiješ zahvalu publike za naporni rad.

Kako izgleda jedan Vaš uobičajeni dan?

Moj uobičajeni dan izgleda kao i uobičajeni dan svakog mladog čovjeka. Po cijele dane sam na Muzičkoj akademiji gdje vježbam i odlazim na predavanja. Navečer s prijateljima odem u kazalište, kino, na neku zanimljivu izložbu, koncert, piće ili jednostavno ostanem vježbati.

Uz profesionalne obaveze, ostane li vremena za mladenačko druženje, hobije?

Sve je stvar organizacije. Dan je jako dug i ako si dobro organiziram vrijeme ostane mi puno vremena za čitanje, učenje, izlaske i sport. Vježbanje mi je uvijek prioritet i oko njega gradim ostatak dana.

PDF Dokument

FILIP_M_PLAKAT_A3_TISAK.pdf