Tmurno i kišovito vrijeme, putujuće guste oblake kroz koje se stidljivo probija pokoja sunčeva zraka, nelagodan osjećaj jeseni iako joj još nikako nije vrijeme za dolazak, kao da je sve to donijela prevrtljiva Fortuna u toploj i sparnoj večeri kojom je kasno proljeće izgubilo bitku pred nasrtajem preuranjene ljetne atmosfere. Unatrag tjedan dana Fortuna kao da doista ima mnogo toga za reći, a praznovjerni bi zaključili da su ju, zazivajući njezino ime, prizvali upravo "oni", pokazavši još jednom da glazba jest najneposrednija od svih umjetnosti. Ako igra ćudljive Fortune jest njihovih tonova djelo, hvala im, jer ta je igra poslužila kao fantastičan završetak koncertne sezone u Slavonskom Brodu i veličanstveni početak manifestacije koja ove godine slavi svoj veliki jubilej.

Svojih četvrt stoljeća Brodsko glazbeno ljeto nije moglo bolje započeti obilježavati. Unatoč vrlo teškim uvjetima za izvođače, kojih se priličan broj morao "stisnuti" na pozornici Velike dvorane i kojima je zasigurno izuzetno teško bilo muzicirati u okolnostima tako vruće i sparne večeri, izvedba Orffove kantate pred ispunjenim gledalištem u potpunosti je opravdala visoka očekivanja.

Četvrt stoljeća okrunjenih Fortunom

Fortuninu su igru na pozornicu Kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić-Mažuranić prošle srijede, 11. lipnja, glazbeno oživjeli članovi Simfonijskog orkestra HRT-a, Zbora HRT-a i Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, vokalni solisti Ivana Lazar, sopran, Ladislav Vrgoč, tenor, i Ljubomir Puškarić, bariton, pod vrsnim ravnanjem maestra Tončija Bilića, u kantati Carmina Burana Carla Orffa, jednog od najpoznatijih i najpopularnijih vokalno-instrumentalnih djela 20. stoljeća.

Orffovom kantatom svečano je otvoreno 25. Brodsko glazbeno ljeto, manifestacija koja je otpočela život u teškim ratnim i poratnim godinama, no koja je tijekom četvrt stoljeća kontinuiteta izgradila prepoznatljivu sliku kulturnog života Slavonskog Broda u ljetnim mjesecima. Zahvaljujući upornosti organizatora, Kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić-Mažuranić, Brodsko glazbeno ljeto uspjelo je postići traženu ravnotežu između kvantitete i kvalitete programskog odabira, naglasak stavljajući na glazbene programe, ali ne ustručavajući se povremeno ponuditi publici i plesna i kazališna gostovanja.

Svojih četvrt stoljeća Brodsko glazbeno ljeto nije moglo bolje započeti obilježavati. Unatoč vrlo teškim uvjetima za izvođače, kojih se priličan broj morao "stisnuti" na pozornici Velike dvorane i kojima je zasigurno izuzetno teško bilo muzicirati u okolnostima tako vruće i sparne večeri, izvedba Orffove kantate pred ispunjenim gledalištem u potpunosti je opravdala visoka očekivanja.

Visoka izvedbena razina

Popularno djelo, poput Carmine Burane, često nosi u sebi zamku olakog shvaćanja nečega što se smatra općepoznatim mjestom glazbene interpretacije. U tu zamku treba znati ne upasti, a spomenuti izvođači te su večeri pokazali da s uvijek jednakom razinom ozbiljnosti treba pristupiti svakom notnom tekstu. Osim nekoliko trenutaka "lovljenja" zajedničkog koraka zbora i orkestra, glazbenici su ostvarili uzornu izvedbu, održavši snagu i kreirajući dramatski rast kroz sva tri dijela kantate, tako da kada slušatelj dočeka posljednji zborni zaziv Fortune (stavak koji uokviruje kantatu) istovremeno doživljava vrhunac napetoga glazbenog luka i olakšanje koje, iako na drukčiji način, priziva katarzično oslobođenje nalik antičkoj tragediji.

Zbog zadanosti pozornice kompromisi su morali biti učinjeni, zbog čega je zbor s ukusom bio ozvučen, a partiturom propisani dječji/djevojački zbor (koji je, pak, sudjelovao u zagrebačkoj izvedbi Carmine Burane u Majstorskom ciklusu 15. svibnja u KD Vatroslava Lisinskoga) zamijenio je ženski dio Zbora HRT-a. No, to nimalo nije oduzelo na kvaliteti interpretacije, koju je sigurnom rukom vodio Tonči Bilić.

Izvrsni Ljubomir Puškarić i Ivana Lazar

Iako je zbor nositelj glazbene dramatizacije Orffove kantate, vokalni solisti odabrani za ovu izvedbu donijeli su na pozornicu posebnu kvalitetu. Malu, ali dojmljivu ulogu ostvario je tenor Ladislav Vrgoč u stavku Olim lacus colueram, čisto i tečno pjevajući u falsetu te dajući vokalu dozu groteske, kojom Orff potencira grotesknost teksta. Makar je završetke pjevanih strofa mogao ublažiti, zadržati se u umjerenoj groteski, a ne prelaziti u preglumljenost.

Bariton Ljubomir Puškarić pokazao je fantastičnu vokalnu spremnost i zaslužuje svaku pohvalu. Nježno lelujanje u falsetu s lakoćom je pretvarao u gotovo basovsku punoću tona, sigurnost i snaga u širokom baritonskom rasponu nikada nije došla u pitanje, a čist ton, zaokružena fraza, dramski naboj i povrh svega muzikalnost potvrdile su Puškarića kao vrsnog interpreta povjerene mu vokalne uloge.

I tko bi mogao nadvisiti prethodno upućene pohvale, ako ne sopranistica Ivana Lazar? Iako smo na njezinu vrhunsku interpretaciju već navikli, Ivana Lazar ne prestaje ugodno iznenađivati svaki put kada izađe na pozornicu, pred publiku, uronjena u auru posvećenosti koja krasi samo vrhunske glazbene interprete. Božanski zvuk koji izranja iz njezine nutrine, posredovan vrhunskim pjevačkim umijećem, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Taj glas ukrotio je prevrtljivu Fortunu. To je glas iz nutrine umjetnosti same.