SLAVONSKI BROD - 7. Festival amaterskih kazališta u Slavonskom Brodu počeo je sinoć predstavom Vidimo se u Den Haagu koju su, prema „Šovinističkoj farsi" Radoslava Pavlovića, nakon svečanog otvorenja, u Velikoj dvorani Kazališno koncertne dvorane „Ivana Brlić Mažuranić", izveli glumci lumci Amaterskog kazališta "Pučka scena” (Hrvatska čitaonica) iz Hercegovca.

Ako je nešto u predstavi bilo izvrsno, to je gluma Josipa Klobučara i ako je što bilo posebno loše i neuvjerljivo, to je izostanak impostacije glasa u glumca Slavena Jurčića  kod kojega je bila zamjetna slabija gesta i kretnja.

Što zbog očekivane kiše, što zbog mogućih drugih razloga, ovogodišnji početak Festivala vidjelo je upola manje posjetitelja nego ranijih godina. Dogodile su se i promjene u sastavu stručnog ocjenjivačkog suda, pa su tu ulogu, umjesto, kako je u najavi rečeno, „iznenada oboljelih" dr.sc. Dubravke Crnojević - Carić, koja je trebala biti predsjednica žirija, i glumca Pere Juričića, njihove uloge na sebe preuzele novinarka Dunja Vanić te zamjenica Ravnatelja Gradske knjižnice Darija Mataić Agičić. Nakon spuštanja festivalske zastave, 7. FAK ležerno je otvorio zamjenik Gradonačelnika Hrvoje Andrić, a najavu svih predstava ovogodišnjeg Festivala, kroz lutkarskoj sceni i dramaturgiji prilagođen način u kombinaciji glumac i lutka (Matej Safundžić)  vs. živi glumac na sceni (Luka Stilinović).

O predlošku predstave „Šovinističkoj farsi" koju njen autor Radoslav Pavlović, inače, razvlači u nastavcima poput sapunice ili kakvog holivudskog filmskog projekta („Šovinistička farsa IV"!) kazališna publika dosta zna i ne treba trošiti puno riječi oko same 'priče'. Tek za one koji možda nisu dovoljno upućeni, radi se o konceptu kroz koji se šalje politička poruka o odnosima tri naroda koja su se, a kako se drama razvija, razaznaje se i zašto su se sukobila, zašto su u povijesno nepomirljivim odnosima, sve dok 'glavne aktere' nedavnih ratova, Srbe i Hrvate, protiv Međunarodne zajednice u stavu, zajedničkom interesu, pa čak i u prijateljstvu ne udruži sila (ne)prilika, odnosno zajednički 'neprijatelj' – Tribunal u Den Haagu. Dobrom glumom svih aktera, osim namjerom autora 'bezizražajnog' epizodnog schweningenskog uposlenika, čuvara, muslimana iz Bosne(Hans – glumac Ivan Bratković) čija uloga je i sama po sebi dio teza iznesenih u predstavi, i osobito neuvjerljivom glumom sina 'srpskog zločinca' (dipl.ing kemije Mihajlo Mihajlović – glumac Slaven Jurčić) koji je i rođenog oca (dr Slobodana Mihajlovića – glumac Zoran Kramarić) doveo u Den Haag, predstavom su plasirane poznate teze u svezi sa karakterom, razlozima i posljedicama raspada Jugoslavije i rata početkom devedesetih. Također su ponovo naznačeni stereotipi o Srbima kao duhovitim i potentnim bonvivanima, Hrvati su karikaturalni (dr Bernard Drach – glumac Josip Klobučar) za muslimane se ne zna tko su, ali ih mrze i Hrvati i Srbi jednako kao što mrze i jedni druge i slično kao što mrze Židove i crnce. Ivanka Marenić (uloga Ema Goldfish) kao haaški istražitelj-tužitelj, ali i kao sudac Tribunala, pa na kraju i kao ona koja je optužena od hrvatskog i srpskog intelektualca, dobro je odradila ulogu službenice međunarodne politike koja teatralno pokazuje svoju moć, ali i svoje 'slabosti'. Ako je nešto u predstavi bilo izvrsno, to je gluma Josipa Klobučara (dr. Bernard Drach) i ako je što bilo posebno loše i neuvjerljivo, to je izostanak impostacije glasa u glumca Slavena Jurčića (dipl.ing kemije Mihajlo Mihajlović) kod kojega je bila zamjetna slabija gesta i kretnja.

Ukupno gledano, sinoć su se Brođani ipak mogli nasmijati i uživati u solidnoj predstavi koju je na scenu (autor scenografije je Domagoj Bratković) postavio redatelj Ivan Bratković.