SLAVONSKI BROD - Ena Katarina Haler pripovijeda jednu priču koju bi, recimo, desnica mogla svrstati u nekakav svoj korpus, ali ako pričate s njom onda će ona reći da ju je ona napisala upravo iz drugih razloga. Da ona ni malo ne poima život iz tog ugla, nego iz suprotnoga i da u stvari želi poslati poruku pomirbe, poruku suživota i miroljubivosti, koja je odavno na ovim prostorima očito zaboravljena. I u prošlosti, ali i danas - kazala je izv.prof. dr. sc. Emina Berbić Kolar, govoreći o romanu 'Nadohvat' koji je ovoga ponedjeljka, 06. srpnja, promoviran u Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu.

Da je tomu tako, u svojoj izjavi potvrdila je i mlada 24-godišnja autorica. - Ako ovaj roman nekoga potakne na osuđivanje nacionalizma, u onom njegovom negativnom smislu, bit ću zadovoljna. - kazala je ova djevojka koja je za svoj prvijenac pobrala sve pohvale kritike. Roman, iznikao iz obiteljske priče, koju je slušala kao djevojčica, književna je kritika ocijenila kao jedan od najboljih povijesnih romana u posljednjih deset godina.

- On je predložen za nekoliko književnih nagrada i za nju, kao debitanticu, to je zaista veliko ostvarenje. Ena nije obična književnica nego je ona cijeli taj tekst, koji je sada pretočen u roman, istraživala po arhivima. Pa je to kao da čitate Aralicu. Tako dubinsko istraživanje arhivske građe.  - kazala je Berbić Kolar, koja je, uz samu autoricu i izv. prof. dr. sc. Valentinu Majdenić govorila o romanu koji već sada ide s dotiskom, jer je rasprodan.

Sama autorica, pravog prezimena Kristić, povijesni roman 'Nadohvat' temelji na istinitoj priči koju joj je u djetinjstvu pričala baka. Tu je potku, oko koje je kasnije slagala svoj prvijenac, zapisala s 14 godina. -  U pitanju je drugi svjetski rat u Hrvatskoj tj Banovini i jedan konkretan događaj koji se zbio u mjestu Zrin (mjesto je, okrakterizirano kao uporište ustaša sravnjneo sa zemljom, a preživjeli raseljeni u oklicu Đakova, nap.a.), a onda u romanu pratim te iste likove i na putu za Bleiburg i u kolonizaciji Slavonije. Završava s tim poratnim razdobljem krajem četrdesetih godina. Iako je krenulo od obiteljske osobne priče, vremenom sam shvatila kako se radi o zapravo jednoj zanimljivoj epizodi iz hrvatske povijesti koju bi bilo vrijedno ispričati. Tako da je onda ono što je krenulo od osobne priče djevojčice, odnosno djevojke, preraslo u univerzalnu priču jer mislim da je puno ljudi imalo slične sudbine i slična događanja. To je od ranih četrdesetih do početka pedesetih godina, kada se i jesu dogodila ta neka najveća previranja prošlog stoljeća. - kazala je Ena Katarina, ne krijući zadovoljstvo što je roman dobro primljen, kako od strane struke, tako i od čitatelja.

A razlog za tako dobre kritike i čitanost, uz pisanje i sistematično istraživanje arhivske građe i njeno implementiranje u roman, koji broji gotovo 500 stranica, leži i u njoj i njenoj osobnosti. Emina Berbić Kolar reći će kako je Ena jedna malo drugačija književnica za koju ćemo sasvim sigurno još čuti.

- Činjenica da roman ide u dotisak, za hrvatske prilike u kojima se baš i ne čita, a pogotovo ne tako veliki i obimni romani kao što je ovaj, pokazuju zapravo vrijednost onoga što je napisala. Zato ona može biti uzor mladima. Ovdje je progovorila jedna mlada djevojka koja je prvo počela studirati politologiju, jer očito da se u njoj taj humanistički dio i ovaj tehnički inženjerski prepliću, da bi se nakon dvije godine studiranja prebacila na arhitekturu i vjerujem da ćemo za nju čuti i u tom dijelu dizajna i inženjerskog posla, jer je i tu jako dobra. Očito ta njezina kreativna crta probija u više različitih područja i to je nešto što zaista treba cijeniti i treba isticati. - naglasila je Berbić Kolar.