5588
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Mlada hrvatska spisateljica Ivana Bodrožić, rođena Vukovarka koja je za svoj prvi roman "Hotel Zagorje" o životu izbjeglice iz rodnog grada dobila nagradu "Kiklop" za najbolje prozno djelo godine, a potom napisala i drugi roman "Rupa" koji je podigao dosta prašine i prozivki jednog dijela "nedodirljivih", spisateljica čije su pjesme ušle u antologiju suvremenog hrvatskog pjesništva, čija su djela prevedena na desetak evropskih jezika, sinoćnja gošća slavonskobrodske Gradske knjižnice u okviru projekta "Ženskom stranom književnosti", kao što se moglo i očekivati, privukla je popriličan broj znatiželjnika.
Razgovor koji je s gošćom vodila Darija Mataić tekao je pitko i zanimljivo, bio je iscrpan i dotakao se svih značajnih tema tako da je iz publike upućeno tek nekoliko pitanja.
Neizostavno je bilo osobno pitanje o progonstvu Ivane kao djevojčice koja je proživjela netipično djetinjstvo i koja je rat emocionalno preživjela tako što je čitala knjige povlačeći se u svijet koji nije bio zagađen zvjerstvima.
Tako je nastala i njezina prva knjiga Hotel Zagorje, kako kaže autorica, iz najjednostavnije potrebe da u sebi nađe odgovore, a i da usput radi ono što voli. Nije tada vjerovala da će napisati bestseler koji uskoro ide promovirati i u daleku Ameriku.
Svoje djelo ostavlja mlađim generacijama koje moraju shvatiti kako je rat tektonski poremećaj u kojem propadaju sve vrijednosti i u kojem su svi gubitnici.
"Upravo zbog toga što nam se dogodilo mislim da živimo u duboko istraumatiziranom društvu i nećemo se maknuti od te traume dok budemo imali političare koji nas neprestano u to vraćaju i od toga profitiraju. Jedino dobro koje se može dogoditi kad doživite ratno iskustvo je da ga uspijete preoblikovati u nešto bolje i da budete u stanju ljude neprestano odvraćati od ideje sukoba, jer sukob nikada nikome nije donio dobro."
Kao odrasla žena i priznata spisateljica, dokazano pravdoljubiva i istinoljubiva, napisala je i drugi roman "Rupa", koji je uzbuzrkao "duhove" jer otkriva neke istine s kojima se njezino biće ne slaže.
Premda su oba romana na neki način temeljena i na vlastitom iskustvu, za potonji je materijal crpila iz javno dostupnog dnevnog tiska isprepletenog s fikcijom i modificiranim likovima da bi se uklopili u zamišljenu priču. Promatrajući, među ostalim, ljude ponižene od političkih elita, željela je svojim romanom napraviti balans, zapisujući stvari onako kako ih vidi. Jer to je najviše što pisac može napraviti.
"A što se tiče kritika važno mi je odakle one dolaze. Osoba mora biti potkovana u literarnom i intelektualnom smislu da bi to za mene imalo neku težinu. Ako nekome nije teško biti osuđen za ratne zločine pa poslije sjediti u Saboru ne znam zašto bi bio problem biti preoblikovan u nekom romanu ", kaže autorica koja nikada nije pozvana u rodni grad kako bi promovirala svoje romane.
Na pitanje Darije Mataić, ima li snove koje se ne usudi sanjati, Ivana Bodrožić odgovara potvrdno ."Da ih se ne usudim skroz sanjati vjerojatno ih ne bi bila svjesna, ali i to ovisi od premorenosti i od dana do dana..."
A možda joj se ostvari san da u Vukovaru promovira svoje knjige zbog, kako veli, ljudi koji tamo žive i grada koji će uvijek biti njezin koliko god joj ga netko pokušava odreći. "Bilo bi mi drago da se ljudi tamo osjećaju zdravo i dobro i da se njihovi snovi i njihove želje organiziraju oko njihovih privatnih života, a ne oko javnih manifestacija. Okvir za život trebao bi biti prilagođen čovjeku, a ne muzeju ili mitu ili neprestanom kopanju po ranama koje zaista neće donijeti bolje sutra i neće zadržati ljude koji su danas mladi. Važno je sada u svom gradu graditi svoju sadašnjost i osjećati se dobro. Mislim da bi to bilo apsolutno iscjeljujuće za taj grad" veli spisateljica.
A iscjeljujuće bi, kako se čini, bilo za hrvatsko društvo u cjelini kada bi bilo više tako hrabrih, istonoljubivih i pravdoljubivih osoba poput Ivane Bodrožić, koja radeći ono što najbolje umije, pišući prozu i poeziju, pokušava razotkriti društvenu trulež i stvoriti putokaz u bolji svijet za generacije koje dolaze.