OSIJEK - U ovogodišnji program proslave Dana grada Osijeka, uvršteno je predstavljanje završnog dijela kriminalističke trilogije Drage Hedla. Roman „Kijevska piletina", dovršetak je sudbina likova predstavljenih čitateljima u „Izbornoj šutnji" te „Ispovjednoj tajni". Uz autora su, u svečanoj dvorani osječkog HNK, knjigu sinoć predstavili njegov urednik Nenad Rizvanović, književna kritičarka i teoretičarka Helena Sablić Tomić, producent Miodrag Sila te scenarist Davor Špišić, dok je ulomke iz „Kijevske piletine” čitala glumica Anita Schmidt.

- Sretan sam što u Osijeku promoviramo vrhunac Hedlove krim-trilogije. 'Kijevska piletina' u najboljem je smislu tamna kruna koja ipak baca svjetlost na sve što se ranije dogodilo. Jedna od najglupljih mantri ove zemlje kaže „neka institucije rade svoj posao". Ta šuplja fraza koja ne znači ništa, a služi često bagri kao pokriće najgorih vrsta kriminala, od gospodarskog do ubojstava, postala je toliko isprazna da je već u sferi komedije i groteske, a ne tragedije. To je najgore - kada tragedija preraste u komediju - a da toga nismo niti svjesni. Upravo u kontekstu te rečenice, kada institucije ne rade svoj posao, njega moraju preuzeti mediji i ljudi koji se bave umjetnošću; pisci, redatelji, glumci, novinari i urednici. To pokazuje da nešto ne štima s ovom zemljom, no dobro je da takvi ljudi postoje. Upravo to čudesni je dio biografije Drage Hedla i ono po čemu ga najbolje poznajemo. On objedinjuje novinarstvo i književnost. Drago kroz svoju literaturu samo nastavlja ono čime se bavi u medijima i svom istraživačkom novinarstvu ili, obratno. Početak trilogije je nastao od materijala kojim se Hedl bavio pišući za Jutarnji list, kada je otkrio mračnu i strašnu aferu u Domu za nezbrinutu djecu i maloljetnike u Osijeku, lanac maloljetničke prostitucije. - kazao je Davor Špišić, dramatičar, scenarist i prozaik.

Najbolje o onomu što ga, uz bavljenje novinarstvom, 'tjera' na pisanje romana, progovorio je sam autor.

- Točno je da je moj urednik spasio glavnog junaka. Kada sam napisao prvi roman 'Izborna šutnja', inspektora Kovača, lišio sam života. Bilo mi je žao, ali činilo se zgodnim. Onda mi je Nenad kazao: „Ostavi ga, trebat će ti za druge nastavke.". Nisam ih kanio pisati, ali sam ga ipak poslušao pa sam inspektora samo teško ranio i tako je, živ i zdrav, dospio i u treći roman. Tom sam se temom bavio i kao novinar. No, u novinarstvu se morate držati činjenica i imati stotinu dokaza da biste priču koju pišete mogli objaviti. Nažalost, živimo u društvu u kojemu, ponekad, ni tisuće dokaza ne vrijede ništa naspram riječi nekog političkog moćnika. To možete ispraviti u literaturi, gdje ste vi gospodar. Tu možete mnoge nepravde ispraviti jer su likovi fikcionalni. Iako nam se nekad čine poznatima, uvijek se izvadite i kažete: „Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna!" pa onda imate alibi koji vas čuva od sudskih procesa i svega ostalog. Pišući u prvom romanu o nesretnom događaju koji se u Osijeku dogodio, u svom sam romanu mogao kazniti sve one koji su u njemu sudjelovali, što kao novinar nisam mogao. U trećem smo romanu našeg političara koji je napredovao do gradonačelničkog mjesta, preko saborskog zastupnika pa dogurao do ministra unutarnjih poslova, ipak došli glave. No, kako je u Hrvatskoj teško uhititi ministara unutarnjih poslova, to smo morali obaviti u Ukrajini. Otud naziv romana 'Kijevska piletina'. Nije to knjiga recepata, nego naslov ima alegorični smisao i govori o slabosti glavnog negativca, političara Ivana Horvatića. - poručio je autor „Kijevske piletine", Drago Hedl.

Hedlovo književno stvaralašto započelo je davno. Osim spomenute trilogije, vrijedi istaknuti njegov četvrti roman „Vrijeme seksa u doba nevinosti" te „Donjodravsku obalu" za koju je dobio nagradu Kočićevo pero. Za svoju publicističku knjigu „Glavaš, kronika jedne destrukcije", objavljenu 2010. godine, dobio je nagradu za najbolje publicističko djelo Jutarnjeg lista u toj godini. Također, za istraživački je novinarski rad primio nekoliko svjetskih i domaćih nagrada, a Hrvatsko novinarsko društvo 2015. godine dodijelilo mu je Nagradu „Otokar Keršovani" za životno djelo.

- Sjećam se kada smo osamdesetih nasred Drave promovirali Hedlove tekstove, sjećam se njegovih slikovnica i pratim ga već dugo kao novinara i književnika koji je uspio diskretno nametati svoju poetiku. Njegov iskorak sigurno je došao njegovim kriminalističkim romanima. Ti su romani namijenjeni suvremenoj publici koja želi socijalno angažiranu kritiku vremena. Napravio je iskorak ovom trilogijom. Nadam se da to nije kraj te da će biti još nastavaka. Hrvatska proza dobila je konačno relevantnog autora krimi romana. - kazala je Helena Sablić Tomić, književna kritičarka i teoretičarka.

U Hedlovim romanima, osim dinamične radnje, karakterizacija likova ono je što posebno zaokuplja pažnju čitatelja.

- Htio sam svoje junake, od Stribora Kralja i njegove supruge Lane do Vladimira Kovača i njegove bliske prijateljice Vesne, pokazati kao ljude od krvi i mesa. Sa svim slabostima, dobrim i lošim stranama. Nitko od njih nije ni crn ni bijel. Tu postoje ljubomore, sitne male ljudske slabosti koje se svima nama u životu događaju. Učinilo mi se da za to ima mjesta u krimiću. Ako je krimić samo priča koja se vrti oko ubojstava i njihova rješavanja, to može biti dosadno. Zato nastojim dati malo života, malo boje toj sivoj slici koja nije previše očaravajuća. U njihovim vezama dao sam spektar svega onoga što se događa u životu svih nas. Naš život ne čini samo posao, nego toliko toga što ga čini boljim ili lošijem. Želio sam da likovi podsjete čitatelja na neku osobu koju znaju, a htio sam se i poigrati pa sam Ivanu Horvatiću dao atribute i primjese koje mnogi političari nose; lijepo lice prema vani, a trulu dušu i mnogo kriminala koji se oko njih vrti. - pojasnio je Drago Hedl.

Lijepu vijest o pripremi scenarija te uprizorenja Hedlove trilogije, otkrio je sinoć i producent popularne serije 'Novine', Miodrag Sila, najavivši time i oživotvorenje Hedlovih likova na malim i velikim ekranima.