SLAVONSKI BROD - "Ajmo HRVATI se s knjigom" bio je moto ovogodišnjeg mjeseca knjige koje je sinoćnjim programom književne večeri završen i u slavonskobrodskoj Gradskoj knjižnici. Gost je bio i više nego prigodan. Nije doduše hrvač, ali je bio karatist, a onda se okrenuo pisanju i to, na radost čitalačke publike, radi odlično.

On je Kristian Novak. Dijete gastarbajtera, nekadašnji reprezentativac u karateu, jezikoslovac, doktor znanosti, književnik koji iza sebe ima tri romana. Prvog, objavljenog 2005. godine pod nazivom 'Obješeni', ne odriče se kaže, ali i ne ponosi se njime. Druga dva donijela su mu zasluženi publicitet i prihvaćanje publike. Roman "Črna mati zemla” (2013.), preveden je na više stranih jezika. Glavna radnja prati mladog zagrebačkog pisca međimurskih korijena. Treći roman "Ciganin, ali najljepši” (2016.) je osvojio književnu nagradu Ksaver Šandor Gjalski kao najbolje prozno ostvarenje. Riječ je o romanu u kojem priču, ispletenu oko lokalnog stanovništva i Roma u Međimurju, praćenu cijelim nizom društvenih pojava, biografija i kulturnih krugova, čitatelj saznaje od četiri pripovjedača. Prema romanu je nastala i kazališna predstava. 

Unatoč koronavirusu iznimno dobro posjećena književna večer dokaz je da ovoga mladog domaćeg autora voli i brodska publika.

Kristian Novak: Mislim kako je Slavonski Brod još jedini hrvatski grad u kojem nisam bio. Dugo smo se dogovarali oko gostovanja. Bilo je tu svega. Prvo ja nisam mogao, pa onda nije bilo termina u Knjižnici, da bi evo sada konačno, unatoč svim ovim ludim uvjetima, uspjeli konačno ostvariti ovaj susret koji me neizmjerno veseli.

SBplus: U svojim romanima, o kojima se govorilo i na Književnoj večeri, progovarate o životu u Međimurju, sa svim njegovim lijepim, ali i tamnim stranama. Svojevremeno ste kazali kako Vam je zapravo o svemu tome lakše pisati, jer ne živite u Međimurju?

Kristian Novak: U romanu 'Črna mati zemla' u središtu priče je mali Matija. Dječak koji je ostao bez oca i koji počinje vidjeti čudne stvari. Radi se o nečemu što je u Međimurju jako tipično, a to je da često dolazi do masovnih samoubojstava. Dugo ne bude niti jednog, a onda se u dva tjedna ubije četvero, petero ljudi. Klinac je na neki način povezan s tim, a mi pratimo njegov bijeg iz tog sela. I mada ja uvijek ističem kako sam Međimurac i volim odlaziti tamo, lakše je pisati o ovakvim temama s udaljenosti, jer ja ne pišem romantične priče o tom području.

SBplus: Zašto držite da je taj odmak dobar?

Kristian Novak: Zato što mislim da nisam siguran kako bih onda mogao živjeti tamo. Nakon mojih romana tamo postoje ljudi koji više ne razgovaraju sa mnom, jer ja u mojim djelima ne eksploatiram samo svoju obiteljsku prošlost nego i neke stvarne stvari koje su se dogodile a čiji su akteri još uvijek živi. Koliko god se ti trudio ljudima objašnjavati kako književnost zapravo nema veze sa stvarnošću, toliko se  ljudi se često nađu pogođenima. Ali generalni stav Međimuraca je da su jako sretni što se konačno progovorilo o nekim neuralgičnim točkama.

SBplus: Kažete kako danas neki od onih koji su se prepoznali u vašim djelima ne pričaju s Vama. Koliko zapravo ta činjenica govori o licemjerstvu današnjeg društva u kojem smo svi deklarativno za istinu, ali samo do onog trenutka dok se ona ne tiče nas samih?

Kristian Novak: Pa to i je tako. Svi mi volimo misliti o sebi kako smo dobri, ili barem manje loši od drugih. Naravno da nas onda boli kad nam izvuku baš neke loše stvari koje smo napravili, dok se u isto vrijeme ne ističu one dobre stvari  koje smo činili. Ja vjerujem da postoje uistinu jako zli ljudi, ali oni su jako su rijetki. Većina nas je negdje u onoj sivoj zoni između apsolutnog dobra i apsolutnog zla. 

SBplus: Po principu 'u svakom zlu ima nešto dobro, a u svakom dobru nešto zlo'?

Kristian Novak: Mislim da je upravo to najčešća situacija.

SBplus: Korona situacija je mnoge zatvorila u kuću i na taj način negativno utjecala i na njihov posao. Kakva je situacija s književnicima. Je li njima korona situacija zapravo pomogla?

Kristian Novak: Čujem kako je nekim književnicima uistinu pomogla te da su sada produktivniji te da izbacuju svoja najbolja djela. No, to u mom slučaju nije tako. Jer, pomogla je vjerojatno onima koji nemaju djece. Ja sam sada s troje male djece dva tjedna bio u samoizolaciji i to jednostavno nije zdravo ne samo za pisanje, nego ni za mentalno zdravlje.

SBplus: Gdje je u svemu tome ona sportska strana Vaše priče?

Kristian Novak: Ona se svodi na to da jednom u dva tjedna odem trčati i to tek toliko da osjetim malo znoja i to je to. Nedostaje mi, ali jednostavno ne stižem. Od ujutro kad krenem u dan do navečer kad padnem u krevet stalno se nešto događa, tako da ne stignem za to odvojiti niti pola sata.

SBplus: Vratimo se knjigama, pisanju, čitanju…Kakva bi poruka bila mladima koji se žele okušati u pisanju?

Kristian Novak: Mislim da bi svijet bio apsolutno bolji kada bismo svi bili u stanju na dobar način ispričati svoju priču. Vjerujem kako u svakom čovjeku ima barem jedna dobra priča koju treba iznijeti na vidjelo i od koje bi svi postali bolji ljudi. Oni koji to doista žele moraju biti svjesni da će umjetnost tražiti od njih uvijek više nego što su spremni dati i da moraju jako puno čitati. I to suvremene hrvatske pisce i spisateljice, kao i suvremenu svjetsku književnost te tamo pronalaziti moduse i načine  kako da se sami izraze.

SBplus: Mislite li da mladi danas nedovoljno čitaju?

Kristian Novak:  Da, ali nedavno sam naišao na tekst iz 17. stoljeća gdje se njemački pisac žali kako nitko živ ne čita, tako da mislim da je to konstantno, posebice od strane ljudi koji se bave knjigom.

SBplus:  Slogan mjeseca knjiga je 'Ajmo HRVATI se s knjigom' s ciljem promoviranja domaćih autora i domaćih književnih dijela.

Kristian Novak:  Ne samo to nego je u Hrvatskoj ova godina proglašena godinom čitanja što ukazuje na to da smo u doista kritičnom stanju. Premalo se naglašava kako će današnji osnovno i srednjoškolci, koji će biti u stanju sintetizirati veće količine teksta te kritički čitati, imati nevjerojatno veću prednost pred onima koji to ne mogu. Tako da čitanje nije samo ona romantična slika i odluka idemo sad biti bolji ljudi, renesansni ljudi, nego idemo si osigurati što bolje uvjete u ovom svijetu koji je prepun informacija i gdje trebamo naše mozgove upotrijebiti da te informacije filtriramo.

SBplus: Koliko Vi stignete čitati?

Kristian Novak:  Čitam većinom poeziju. Stignem pročitati nekoliko pjesama, potrošiti na to deset minuta i dobiti taj neki fiks za taj dan. Zadnji sam pročitao roman 'Moja dota', Nore Verde, ali to je zato što sam dobio nalog da ju pročitam jer sam sudjelovao na književnoj večeri gdje smo ga promovirali. Tako da ja sada više čitam kad me se natjera, no kada bih imao vremena to bi bilo minimum sat dva dnevno.

SBplus: Tko su Vaši najdraži domaći autor i djelo?

Kristian Novak: Ne želim sad nikog izdvojiti. Ima tu dosta autora i zapravo većinom čitam hrvatske autorice i autore. Zanimljivo, kad bih sada morao nabrojiti njih deset mislim da bi bilo više žena nego muškaraca. Ne zato što sad hoću dati neki kompliment ženama, nego je jednostavno situacija takva. Dovoljno je pogledati Olju Savčiević Ivančević, Moniku Herceg, Ivanu Bodrožić koja je opet sada na neki način u uzlaznoj putanji. Jednostavno se događaju super stvari, no, nažalost, još uvijek postoje hrvatski čitatelji koji su jako neskloni čitanju hrvatske književnosti.

SBplus: Kako to promijeniti?

Da je dobro i kvalitetno pisanje put do čitatelja drži i Daria Mataić Agičić, koja je vodila sinoćnju Književnu večer u slavonskobrodskoj Gradskoj knjižnici.

- Kvalitetno pisanje kao preduvjet za čitanje je osnovni polazni motiv i samo se kvalitetom domaći autor može izboriti za svoje mjesto. Kristian Novak je netko tko dira i zadire u teme koje su zapravo prešućivane teme, tko razotkriva to društvo u kojem mi jesmo. On je brutalan, ali je on izveo Međimurje u književni prostor i naravno da bi nama u Slavoniji trebao jedan Kristijan Novak. - uz ostalo kazala je Mataić Agičić.

A dok Slavonija ne dobije svog Novaka i ovaj Međimurski svakako je ime koje bi trebali staviti na popis autora po čije ćemo naslove sutra ići u Knjižnicu.