SLAVONSKI BROD - U današnjem programu obilježavanja 113.godina od rođenja barda hrvatske književnosti Dragutina Tadijanovića, u nizu događanja središnje mjesto pripada dodjeli pjesničke nagrade iz Fonda Dragutina Tadijanovića, Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti a ovogodišnji laureat je, pjesnik Dražen Katunarić, kojemu je u Tadijinom Spomen domu uručena nagrada. 

Nakon što je akademik Velimir Neidhardt podsjetio na značaj HAZU koja godišnje financira 300-tinjak projekata u kulturi i istakao mjesto Tadijanovićeva Fonda od 700 tisuća kuna iz kojega se svake godine dodjeljuje pjesnička nagrada pjesniku kojega odabere stručni odbor, te dvije nagrade ponajboljim studentima književnosti iz Brodsko posavske i Ličko senjske županije, (za što ove godine nisu pronađeni kandidati), Neidhardt je biranim riječima pohvalio ovogodišnjeg laureata.

Kazao kako je riječ o pjesniku, esejisti, filozofu, publicisti... izuzetnoj kulturnoj ličnosti u Hrvatskoj i šire, koja ostavlja duboki trag ne samo u hrvatskoj kulturi nego i općenito kretanjima u Hrvatskoj. 

Studij filozofije završio je u Strasbourgu, autor je ukupno dvadeset knjiga poezije, proze, eseja, romana, uvršten je u sve relevantne antologije suvremene hrvatske poezije. Uz niz nagrada, dodijeljen mu je i red "Viteza umjetnosti i književnosti" francuskog Ministarstva kulture.

Obrazloženje o razlozima odabira ovog pjesnika za dodjelu pjesničke nagrade, iz pera akademika Zvonimira Mrkonjića, pročitao je akademik Dubravko Jelčić, a Katunarić je zahvalio na iznimnoj časti.

"Posebno mi je drago što sam Dragutina Tadijanovića osobno poznavao, a pozivao me čak na svoje rođendane. Vrlo rano sam ga počeo čitati. Njegova jasnoća i složenost u pisanju, utjecali su i na mene a imao sam puno doticaja s njim pa sam mu se divio ne samo kao pjesniku nego i kao uredniku. Uredio je Kritička izdanja u HAZU i bio je poznat po tome da mu nije mogla promaknuti niti jedna greškica. Njegov odnos prema zavičaju nekako se ugnijezdio i u moje pisanje, tako da imamo puno dodirnih točaka, a divim se njegovom izrazu i jednostavnosti-koja je najteža. Tadija je svaku običnu situaciju pretvarao u arhetip", kazao je Katunarić, Prisjećajući se jednog njihovog susreta, naglasio je značaj Tadijine rečenice "Život je ono čega se sjećamao" i u tom smislu pohvalio inicijativu Brođana za obilježavanje njegova rođendana, jer je Tadija bio pun života. "Ostavio nam je kocku vedrine".

O položaju književnosti danas a pogotovo pjesništva Katunarić smatra kako je osuđeno na izolaciju.

" U prostoru u kojem vladaju mediji najviše se brinem zapravo zbog pojednostavljenja jezika, jer on zbog tehnologije postaje samo komunikacijsko sredstvo, a poezija pokazuje da je jezik nešto puno više i da ima jednu arhetipsku i emotivnu vrijednost i simbolički značaj. Poezija je zapravo jedna brana protiv naleta medijskog jezika i te redukcije koja direktno ugrožava i književnost".

U Tadijinom Spomen domu, otvorena je izložba posvećena značajnom filološkom radu Dragutina Tadijanovića, u vrijeme dok je bio 20 godina ravnatelj Instituta za književnost u HAZU. Tada je skupio raznovrsni materijal i napravio opsežan posao ostavivši ga u naslijeđe hrvatskoj književnosti, kazala je kustosica Dajana Breznik.

Navela je kako su tada izašla sabrana djela Silvija Strahimira Kranjčevića, A.G. Matoša, Tina Ujevića, I.G. Kovačića , Janka Polića, Kamova, Vladimira Vidrića. Zahvaljujući Tadiji, svaka pojedinačna knjiga sadrži dosljednu kronologiju nastanka, bibliografiju prvih objava i kasnijih pretisaka, biografske bilješke, dokumentacijski materijal,tekstovne varijante,bilješke, rječnik,kazalo, imena...točnije najiscrpniji trag jednog književnog stvaralaštva koji ostaje za vječnost.

Događanjima u Spomen domu pretthodila je izložba pod nazivom Gimnazijska pjesnička panorama u povodu 100. obljetnice Gimnazije „Matija Mesić" , autorice prof. Vesne Nosić, postavljena u malom salonu V.Becić.

"Nastojala sam cjelovito prikazati pjesničku baštinu nekadašnjih učenika prve slavonskobrodske Gimnazije". Izdvojila je 44 pjesnička imena. Na prvom je mjestu naravno najstariji i najdugovječniji pjesnik Dragutin Tadijanović, rođen 1905.godine, a među ostalima tu su i pjesnici Josip Pustaj, Dragutin Horkić, Vladimir Rem, Antun Šoljan, Hinko Zlomislić, Slavko Mirković, Vinko Brešić, Jasna Ažman, Branka Kijuk,...

Dragutin Tadijanović je bio najstariji gimnazijski pjesnik a akademik Dubravko Jelčić najstariji je živući pjesnik.

O gimnazijskim danima kaže kako je bilo teških trenutaka, ali bilo je i zabavno. "Imali smo izvrsne profesore, bili su inicijatori mnogih naših ideja. Imali smo kazališnu grupu, izvodili smo predstave, i gimnazija je za mene bila doba sazrijevanja u punom smislu riječi. Osim toga s brodskom gimnazijom me puno toga veže. Moj otac je bio prvi maturant brodske gimnazije 22./23.godine, ja sam bio brodski đak i Tadija" . Za Tadiju, kojega je iznimno cijenio i volio, kaže da mu je bio životni mentor. "Bio sam s njim svaki dan, radili smo na istim poslovima, i on je za mene nezamjenjiv". 

Bio je živa enciklopedija, a svojim je pisanjem utjecao na mnoge.

 "Neminovno je kada čovjek piše na ovim prostorima da na njega utječe pisanje Dragutina Tadijanovića. Kod njega sam izuzetno cijenila što je u osobnim susretima bio najednostavniji, najskromniji i najdivniji čovjek - a tako velik", istakla je i pjesnikinja Ruža Vištica.