NOVA GRADIŠKA - Nastavljajući tradiciju svojih predaka, pjesama i plesova te posebice nadaleko poznatih "šetanih kola", od davnina su se u središtu mjesta, medanu, okupljali mještani Drežnika kako bi pjevali, plesali, družili se. Tu se održavao kulturni i društveni život ovog živopisnog slavonskog mjesta, a tradicija se nastavila i danas, piše radiong.

Od 1999. godine kada je osnovano, Kulturno umjetničko društvo "Drežnik" postalo je sinonim za kulturnu baštinu, običaje, izvornu narodnu pjesmu i čuvena "šetana kola" čiju je vrijednost prepoznalo i Ministarstvo kulture proglasivši ih zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrom. Trinaestu godinu zaredom članovi ovoga društva uspješni su domaćini i organizatori Smotre folklora i narodnog stvaralaštva "Kolo na medanu", a da se tradicija, dobra organizacija i široko slavonsko srce itetakako isplati i prepoznaje pokazali su i ove godine. Oživjelo je tako još jedno "Kolo na medanu", zaigralo se, zaplesalo, a Drežnikom se orila pjesma brojnih gostiju koji su stigli iz više hrvatskih županija.

Uz domaćine, članove muške i ženske pjevačke skupine te tamburaške sekcije KUD-a "Drežnik", brojnim su se posjetiteljima predstavila prijateljska društva: Hrvatsko kulturno društvo "Braće Radića" iz Zagreba, kulturno umjetnička društva "Poljadija" iz Grabarja, "Ljubavoda" iz Ljubešćice, "Sloga" Sikirevci, Ogranak seljačke sloge Posavski Bregi, Muška pjevačka skupina "Baje" iz Ivanovca te pjesnici, članovi Književno likovnog društva "Rešetari", Snježana Josipović, Marija Radošić, Evica Kraljić i Lidija Puđak.

Trinaesto "Kolo na medanu" otvorio je, u ime Brodsko posavske županije, pročelnik županijskog Upravnog odjela za poljoprivredu Željko Burazović, a riječi dobrodošlice gostima i posjetiteljima uputili su i načelnik Općine Rešetari Zlatko Aga i predsjednik Kulturno umjetničkog društva "Drežnik" Branko Vukšić.

Organizatori smotre i ovoga su puta u potpunosti uspjeli u svom naumu. Čuvajući kulturnu baštinu svoga kraja kroz izvornu pjesmu i narodnu nošnju, prikazali su sve bogatstvo i živopisnost narodnih nošnji, arhaične, tradicijske oblike igre, glazbe i običaja i još jednom istaknuli potrebu čuvanja bogate narodne baštine.