SLAVONSKI BROD - Izložbom ekokarikatura, „Ribe plivaju leđno" večeras otvorene u izložbenom prostoru Muzeja Brodskog Posavlja, autori postava Danijela Ljubičić Mitrović i Antun Toni Bartek, željeli su brodsku javnost podsjetiti na prvu takvu izložbu organiziranu kao jedinu prije 40 godina u Jugoslaviji, kojom su brodski karikaturisti željeli dati svoj doprinos čišćoj rijeci Savi.

Začetnik ideje da se izložba ekokarikature organizira upravo u ovome gradu bio je brodski karikaturist Mladen Bognar koji je s još četrdesetak karikaturista iz cijele bivše države originalnim „oružjem" (oko 150 karikatura) začeo „pokret" očuvanja čiste rijeke. Naziv izložbe preuzet je od istoimene pjesme pjesnika i pisca Antuna Tonija Barteka. „Silne žalbe, molbe pa i prijeteća pisma rijeka Sava gradu Brodu više i ne piše Niti piše, a čini se i da jedva diše. Navedene pjesme. Pored grada Broda danas Savom ribe plivaju leđno, a Brođane sada jako brinu brige otkuda u Savi tolike dresirane ribe?" dio je teksta.

„Povod samoj izložbi bila je Bartekova ideja da donira zbirku od 370 karikatura koja se kod njega našla. Zato smo odlučili napraviti novi početak i uvod, temelj osnivanju zbirke karikatura u MBP" kazala je suautorica postava Ljubičić Mitrović, dodavši kako je bilo iznimno teško odabrati one radove koji su dobili svoje mjesto u ovom postavu, jer tu su uz domaće i „kapitalci" iz svih zemalja svijeta. „Karikature svjedoče o univerzalnosti likovnog jezika koji se, bez obzira na udaljenost, referiraju na iste situacije i koriste zapravo gotovo istu scenografiju i rekvizite kako bi na specifičan način komentirali svakodnevicu".

A ravnatelj Muzeja, Hrvoje Špicer, oduševljen idejom za izložbu, kaže kako je ona „u početku krenula skromno da bi se proširila na cijelu bivšu državu, a onda i na daleke zemlje poput Irana, Izraela, Kine, Bolivije, Brazila… Čudesna je to priča, koju su radili entuzijasti, mladi ljudi koji su skloni eksperimentima i hrabri pa su i nadmašili važnost lokalne zajednice".

Zbog univerzalnosti teme, propitivanja kako očuvati prirodu, što je i danas iznimno aktualno zbog globalnog zagađenja koje ugrožava cijelu planetu, odaziv karikaturista prije četiri desetljeća bio je velik, tako da je izložba poprimila državni, a tri godine kasnije i međunarodni karakter. Uz domaće, Mladena Bognara, Dinka Bilića, Slavka Vira,… pozivu su se odazvali brojni karikaturisti poput Ivana Haramije iz Koprivnice, Senaida Serdarevića iz Zagreba, Aleksandra Klasa iz Beograda, Mojmira Mihatova iz Zadra, Bine Rogeljiz Ljubljane, Darka Minarika iz Mostara, Vujina Stankovića iz Banje Luke,Jordana Ilijeva iz Skoplja, a izložba je polučila izvrsne kritike.

Kasnije kada je poprimila međunarodni karakter, sudjeluju, prema riječima Ljubičić Mitrović, karikaturisti iz brojnih europskih zemalja i gotovo svih dijelova svijeta. Među njima ima profesionalaca, poznatih imena karikature poput Igora Smirnova, Igora Vartchenka, Ralfa Böhmea, Valentina Drushinina, Dachuana Xia i drugih velikana, koji su zajedno s domaćim autorima, poput Srećka Puntarića, Stane Jagodića, Joška Marušića,...

Da je Slavonski Brod potkraj sedamdesetih godina bubrio u kreativnom stvaralaštvu mladih na brojnim područjima kulture, svjedoče podaci navedeni u popratnom katalogu izložbe.

Novinar i pjesnik Stanislav Geza Milošić želio je s Bartekom oživjeti dramsku sekciju, odnosno satiričkohumorističko kazalište OSA (Omladinski SAtirikon) koje su kanili otvoriti u podrumskim prostorijama Muzeja Brodskog Posavlja, no kako su to, prema Bartekovim riječima, političke strukture zaustavile, ideja je realizirana u narednom desetljeću kroz razne druge oblike poput izložbe „Ribe plivaju leđno", humorističnosatiričkog lista „Brodolom", u pokretanju humorističke biblioteke „Bistra glava", u humorističkosatiričnoj radioemisiji „Crveni pijetao", u omladinskoj radioemisiji „Studio 342" i još nizu dobrih pokušaja. Sva ta kreativna energija traje do 1990., kada počinje Domovinski rat .

Početkom 1979. okupili su se budući članovi Društva za humor, satiru i karikaturu Slavonski Brod oko Jože Ščrbašića, Željka Vencla, Antuna Tonija Barteka, Andrije Vlašića, Stanka Dasovića, Ilije Maoduša, Krešimira Šimića, Mladena Bognara, Milenka Nedića, Stanka Ferića, Vlade Karakaša, Bože Krajnovića i Rajka Svilara koji su imenovani u Inicijativni odbor budućeg Društva.

Uglavnom, nakon dvije godine navedeno Društvo i Centar za kulturu Radničkog sveučilišta „Đuro Salaj" bili su organizatori 2. jugoslavenske izložbe karikatura „Ribe plivaju leđno", a treća postaje međunarodna, jer uz brojne jugoslavenske karikaturiste i 250 karikatura pojavljuju se prvi put autori iz pet europskih zemalja i Australije s pedesetak radova. U organizaciji Brodske udruge humorista amatera (BUHA) i zahvaljujući trudu zalaganju brodskog karikaturista Svetislava Pinjuha, izložba se nastavila održavati i nakon Domovinskog rata, sve do 2002. godine.

„Nevjerojatna snaga, inteligencija tih mladih ljudi, energija, bila je zapravo pokretač u cjelinu nečega što je normalno, obično. Iznenadile su nas bile karikature iz dalekih zemalja Japana, Kine, Indonezije, a sve je povezivala izložba 'Ribe plivaju leđno' i ponosan sam na to" kaže Toni Bartek, koji karikature preuzete od Jože Ščrbašića ostavlja Muzeju, kao dar svima onima kojih više nema, a koji su ostavili traga u ovom umjetničkom izričaju, ali i društvenoj kritici

„Štošta se smjelo dirati, ali politiku ne, moralo se pazit'. U karikaturi, trebao si biti inteligentan, da svojom karikaturom nadmašiš onoga tko te kontrolira", ističe Bartek. No, danas nažalost više nema karikaturista niti (osim jedne) novina koje ih objavljuju.

A da su '78. i osamdesete bile u Slavonskom Brodu „baš jedno prpošno razdoblje", svjedoči jedan od sudionika svih tih događanja, Stanko Ferić. „Bio je to Grad koji je htio stvarati. Mi smo se nadovezali na rad jedne starije generacije umjetnika, pjesnika, književnika koje je predvodio Toni Bartek. Ja sam bio najmlađi u toj ekipi. Mladen Bognar je inicijator izložbe, no teško ju je bilo realizirati jer nije bilo podloge institucije", prisjeća se Ferić.

Tada je pokrenut časopis „Tribina" koji je bio odskočna daska za izložbu jer su tu bile objavljene prve karikature brodskih autora, prve pjesme, čak i erotske fotografije.

„Dragutin Živković Žika je tada, kao predsjednik omladine osnovao „omladinsku zadrugu" a svi studenti koji su radili osim što su plaćali proviziju izdvajali su i dva posto za kulturne djelatnosti mladih. Bio je i dobrovoljni omladinski rad, dovodili smo bendove, uredili Ljeskove vode, a znali smo okupiti i po pet tisuća mladih. Protjerali smo automobile s korza, uredili nasip, Poloj gdje smo posadili ono današnje drveće. Žika je bio potpuno netipičan, nije htio poštivati sustav, nego je gledao tko želi raditi… iz Slavonskog i Bosanskog Broda. Sustav društvenog uređenja nam je bio nekompatibilan kao mladim ljudima, prkosili smo i padali u probleme da nismo ni znali. Bilo je to ne rađanje intelektualnog Broda, nego pokret", navodi Ferić.

No, danas očigledno nema ni prave kritike, nema niti karikatura, ni energije niti ideja ni volje mladih, premda podloge za sve ima.

„Danas bi to sve moglo biti ponovljeno uz malo, malo hrabrosti i novih medija samo treba htjeti", uvjeren je Ferić.

Brojne izložbe „Ribe plivaju leđno" putovale su kroz europske i svjetske gradove od Njemačke, Mađarske, Belgije do dalekog Brazila. Svaku izložbu pogledalo je više od 12.000 posjetitelja.

U Hrvatskoj se karikatura pojavljuje sredinom 19. stoljeća i prije svega je satira društva, s čestim temama iz svakodnevnog života. Prvom poznatom brodskom karikaturom možemo nazvati ilustraciju „Šetač", koja je kao sastavni dio kritičke i duhovite rubrike 'Šetajući Brodom'  izlazila u sklopu novina „Posavska Hrvatska" 1894. godine. Karikature su bile i nezaobilazni prilozi šaljivosatiričkih listova. Humoristički list „Napast",prethodio je poznatim brodskim humorističkim novinama „Osa", „Raketa", „Ondulirani jež" i „Njuškalo" koji su tiskani u razdoblju između dva svjetska rata. Njihovu koncepciji činili su uglavnom humoristični sadržaji koji se referiraju na aktualne pojave i zbivanja u zajednici, od političkih do tema osobne prirode, koji na specifičan način svjedoče povijesti ondašnje brodske svakodnevice.

Kasnije se, pored ekološke, uvodi i slobodna tematika s motivima snalaženja „malog" čovjeka u svakodnevici suvremenog života koja krije niz nedoumica, proturječja pa i opasnosti, sve do čovjeku svojstvenih emocija i intimnog svijeta. No, danas ih očigledno nedostaje.