SLAVONSKI BROD – U klaustaru Franjevačkog samostana, dana 21. ožujka, otvorena je dokumentarna izložba fotografija Frane Piplovića u organizaciji „Brodske kulturne baštine", „Radio-Broda" i „Posavske Hrvatske". Izložba koju je autor nazvao Prođoh Bosnom 'nako postavljena je u povodu Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (21.-27. 0žujka 2011.). U samostanskom atriju, pred brojnom publikom- prijateljima, kolegama, vjernicima i izbjeglima iz Bosanske Posavine - o povodima za izložbu i motivima fotografija gvorili su Anita Krpan, urednica na Radio-Brodu, gvardijan samostana fra Sebastijan Golenić, autor izložbe Frano Piplović i veoma nadahnuto dr. Franjo Komarica, biskup Banjolučke biskupije i počasni građanin Slavonskog Broda.

Govoreći o tome kako je nastao materijal, Frano Piplović je istaknuo da je nastajao u četverogodišnjem razdoblju dok je bio na dužnosti hrvatskog konzula u Banjoj Luci, 'nako, bez posebnog povoda i posebnih nakana. Putujući Bosnom, susrećući prognane Hrvate u njihovim opustošenim i razrušenim mjestima, družeći se s njima, slušajući njihove svakodnevne jadikovke o nedaćama i problemima- Piplović je te trenutke dokumentirao fotoaparatom. Bilježio je, slijedeći vlastiti trag novinara, nerežirane situacije u kojoj su se našli ljudi na prostorima Bosne, ponajviše Hrvati-katolici.

Ne može se reći da je to (bio) fotosession, kako autor u informativnom letku definira svoju zbirku fotografija, jer on u sebi sadržava plan, predumišljaj, određenu grupu ljudi. Prije bi se Piplovićevo hodoljublje moglo nazvati foto-turnejom, svojevrsnim spontanim Tour de Bosnie, čije su etape diktirali događaji, ali i njegova ljudska znatiželja, solidarnost, kulturni i inetektualni interesi. Snimajući fotografije – po Barthesu, hlapljivo iskustvo – Piplović je svoj doživljaj Bosne i stradalih ljudi koje je vidio vlastitim očima, nesebično podijelio s drugima, senzibilizirajući na taj način javnost. Tragajući za vizualnom istinom i punim smislom o ljudima koji su predugo izloženi zaboravu i nepravdama koje su im učinjene i koje im se i danas čine, izabrao je važnu posredničku ulogu između tegobnih prilika u Bosni i onih koji bi mogli pomoći na njihovom ublažavanju. Piplovićeve fotografije nisu, po zahtjevima osnova dokumentarnosti, manipulirane, one su čiste, nedirnute svjetlosne zabilješke, koje kao takve snažno progovaraju o gorućoj društvenoj temi.

Uzbudljivo veće završilo je dojmljivim biskupovim pjevanjem pjesme Fala.