SLAVONSKI BROD - Izložbom "20 slikarskih godina”, akademski slikar Krunislav Stojanovski, Makedonac sa zagrebačkom adresom, suradnjom četiriju slavonskih muzeja, brodskim se ljubiteljima likovnosti predstavio retrospektivnom izložbom, piše glas-slavonije.hr.

Riječ je o umjetniku koji je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1998. u klasi profesora Đure Sedera. Kao stipendist Kultur Kontakt Austia studirao je na Sommerakademie u Salzburgu, a iste je godine i laureat programa UNESCO-ASHBERG Bursaries for Artist u Francuskoj, te profesionalno radi i usavršava se u Cable Factory u Helsinkiu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske udruge samostalnih umjetnika. Na četrdesetak manjih i većih slika rađenih raznim tehnikama (ulje, akrilik), dok su na reljefnim slikama korišteni prirodni materijali poput piljevine, stakla, platna vidljive su razne faze dvadesetogodišnjeg rada.

"Njegov nomadizam obilježio je i njegova djela. Boravkom u raznim krajevima akceptirao je uvijek ponešto, tako je primjerice za vrijeme boravka u Finskoj obrađivao finsku mitologiju kroz iskonske scene postanka”, primjećuje ravnateljica MBP-a Danijela Ljubičić Mitrović, pokazujući na radove koje je autor nazvao ciklusima.

"Ciklusi su asocijacije na cikluse života, cikluse u prirodi, stvaranje života, rađanje i smrt, ekološke teme”, pojašnjava autor. Među mnogima je i ciklus lica započet u proteklom ratu. "Ekspresionistički, brzim pokretima nastala su lica uglavnom podignutih ruku, otvorenih očiju, razjapljenih usta u nekoj samoobrani, premda ima onih koji napadaju ili se brane”, veli autor za crno-bijele sumorne i pomalo zastrašujuće slike, drastično deformiranih lica koja odražavaju patnju i bol, pa i na promatrača prenose jednak dojam. S protekom vremena i slike prerastaju u optimističnije, vedrije, pune kolorita. Tako je nastala faza posvećena malom čovjeku sa željom da se snađe u svim tim uvjetima koji ga prate. U suštini, kaže Stojanovski, zanima ga mali čovjek, njegova pozicija u društvu i odnos prema prirodi. U ciklusu Zemlja tako zagasitim koloritom zaokupljen sudbinom našega planeta ukazuje na upozorenje, na stanje tla i atmosfere "pa se nužno obraća majčici Gei sa strahom i nježnošću, s tjeskobom i predanošću”.

U ciklusu Kristali, zelenkastoplavim tonovima postiže autor iluziju prozirnosti. Kako se u umjetnosti inače progovara kroz prepoznatljive simbole, djetinjstvo, kao nadahnuće, povezano sa slikarevim osjećajem dugovanja zavičaju, ishodištu rodne Makedonije, obilježio je koloritom mediteranske svjetlosti i žarenjem sunčeve topline.

Izložba slika ostaje otvorena do kraja studenoga ove godine.