Osim uspjeha na glazbenoj sceni, Cinkuši su ostavili trag i u svijetu filma i kazališta, skladavši glazbu za nagrađivane projekte poput filma Nosila je rubac črleni i animiranog filma The Raft.
CINKUŠI su više od glazbenog benda. Oni su kulturni fenomen Hrvatske koji već više od dva desetljeća na jedinstven način čuva i reinterpretira hrvatsku tradicijsku glazbu.
Ova osmeročlana skupina izgradila je svoj glazbeni identitet spajajući kajkavsku narodnu baštinu, Krležine svevremenske balade Petrice Kerempuha s punk-rock pristupom, stvarajući zvuk koji je autentičan, emotivan i nadasve energičan. Njihovi albumi poput Spiritus Sanctus, Krava na orehu i najnoviji Bog nam greh oprosti donijeli su im vjerne obožavatelje i brojne nagrade, uključujući i tri Porina za najbolji etno album.
Osim uspjeha na glazbenoj sceni, Cinkuši su ostavili trag i u svijetu filma i kazališta, skladavši glazbu za nagrađivane projekte poput filma Nosila je rubac črleni i animiranog filma The Raft. Njihovi nastupi poznati su po iskričavoj energiji i strastvenoj izvedbi, obožavani kako na domaćim, tako i na međunarodnim pozornicama diljem Europe.
Zahvaljujući autentičnoj interpretaciji tradicije uz moderan pristup, Cinkuši su postali nezaobilazni dio hrvatske glazbene scene. Povodom njihovog koncerta večeras u Kući tambure u sklopu projekta Ajmo, razgovarali smo s Natašom Radušić, jednom od osnivačica benda.
Vi ste aktivni već, ako se ne varam, preko 25 godina? Skoro 30? Kakav je osjećaj kad vam netko ovako u razgovoru podastre sve što ste do sada napravili?
Da, aktivni smo blizu 30 godina. Još uvijek raspravljamo o tome kada smo točno započeli jer nije bilo jasnog datuma početka. Krenuli smo neformalno, a službeno smo postavili početak na razdoblje kad su svi današnji članovi benda bili uključeni. To je otprilike 1997. godina, ali možda i nešto prije. Prvo smo bili šestorka, a s vremenom su nam se pridružili gosti koji su postali stalni članovi. Što se tiče osjećaja, prisutan je ponos, ali istovremeno je važno ostati prizeman. Previše pohvala može dovesti do uobraženosti, a to nije poželjno.
Vaš glazbeni izričaj prepoznatljiv je po spajanju kajkavske tradicije s modernim utjecajima. U kojem trenutku ste osvijestili da želite spajati te elemente? Je li to bilo spontano?
To se dogodilo spontano. Članovi benda dolaze iz različitih glazbenih pozadina i svatko ima svoj glazbeni ukus. Naša baza je kajkavska tradicija jer smo iz Prigorja, ali utjecaji su se počeli širiti kad nam se pridružio Međimurec. On je donio međimursku glazbu u bend, pa smo krenuli obrađivati kajkavske i međimurske pjesme. S vremenom smo dodavali suvremene elemente, autorske pjesme i obrade, što je prirodno obogaćivalo naš izričaj.
Kako su Balade Petrice Kerempuha i Miroslav Krleža ušli u vaš kreativni proces?
Miroslav Krleža je u naš rad ušao preko našeg gitarista Mirka, koji je njegov veliki obožavatelj. Njegova strast prema Krleži inspirirala je cijeli bend da istraži balade. Balade Petrice Kerempuha su vrlo slojevite i zahtijevaju dobro poznavanje povijesti, jezika i konteksta. Nama je bio posebno zanimljiv Krležin sociološki pogled na malog čovjeka, njegovo promišljanje društvenih problema i sukoba. Svevremenost tih tema i bogatstvo izraza savršeno su se uklopili u naš rad.
Kako gledate na to da je tradicijska glazba s jedne strane često svedena na estradni kič, dok u alternativnom svijetu, kojem i vi pripadate, živi autentičan i inovativan život?
Da, estradni pristup često svodi tradicijsku glazbu na razinu kiča, dok alternativni pristup, kakav njegujemo mi i slični bendovi, oživljava tu glazbu na jedan autentičan način koji je bliži svakodnevnom životu. Ne bavimo se tradicijom kao nečim muzejskim, već je prilagođavamo suvremenom trenutku, svakodnevnici. Glazbu treba osjećati i živjeti, ne samo reproducirati. Slično kao s jezikom – tradicija se razvija i prilagođava vremenu. Naš cilj je učiniti je bliskom i autentičnom, kako za nas same, tako i za publiku.
Možemo li sada pričati malo o projektu Ajmo? Koliko su ovakve inicijative važne za scenu i bendove poput vašeg?
Projekt Ajmo! je odlična inicijativa. Pomaže oživjeti koncertne aktivnosti u manjim sredinama koje su često zanemarene. Veliki bendovi i mainstream glazba uglavnom su usmjereni na veće gradove, dok manje sredine ostaju uskraćene za kvalitetne sadržaje. Ajmo! omogućuje bendovima poput nas da dopremo do publike koja nas inače možda i ne bi imala priliku čuti uživo. Smatram da bi Ministarstvo kulture trebalo prepoznati važnost dugoročnog ulaganja u ovakve projekte jer samo tako se može razviti publika i stvoriti nova scena.
Jeste li ikada svirali u Slavonskom Brodu?
Ne, nismo. Iako postojimo više od 30 godina i svirali smo po Europi, pa čak i Americi, u Slavonskom Brodu dosad nismo nastupili.
Onda je ovo posebna prilika večeras! Imate li poruku za Brođane povodom koncerta u Kući tambure?
Jako se veselimo što ćemo svirati u Slavonskom Brodu! S naše strane dat ćemo sve od sebe, a bilo bi divno da nas Brođani podrže i zajedno napravimo pravu feštu! Vidimo se večeras u Kući tambure!
