SLAVONSKI BROD - Mada najavljen pod dramatičnim naslovom „rašomon", sinoćnji događaj u Slavonskom Brodu bio je sve samo ne to. Naime, u Gradskoj knjižnici, svi predstavljači nove knjige Vladimira Šeksa poduprli su istu verziju događaja, odnosno, jednaku istinu o ratu u Bosanskoj Posavini i unisono zaključili kako „izdaje i prodaje" u njezinu padu one mračne 1992. godine nije bilo te kako su za tamošnji poraz krivi isključivo vojno opremljeniji, organiziraniji i nadmoćniji Srbi.

Tisuću i pedeset stranica Šeksova „Rašomona na Savi" na istom mjestu donosi niz dokumenata iz različitih izvora - Državnog arhiva, sastanaka predsjedništva HDZ-a, HV-a, HVO-a, strane i domaće literature o ratnim događanjima, medija, zapisa ljudi iz Slavonskog Broda i Bosanske Posavine,...

Sve je to, kaže Vladimir Šeks, skupljao oko četiri godine. No, mada tvrdi kako mu je cilj bio podastrijeti dokaze i potom se povući kako bi čitatelj sam zaključio što se događalo tijekom borbi koje su trajale od lipnja do listopada 1992. godine, poručuje kako zaključak može biti samo jedan.

- To je zbornik radova koji sam ja uredio, a koji se odnose na jednu traumatičnu točku novije hrvatske povijesti. Iz svih mogućih izvora, kao u japanskom filmu „Rašomon", propitujem koji su uzroci i razlozi pada Bosanske Posavine. Je li to rezultat izdaje, prodaje ili pobjede uglavljene za zelenim stolom u Daytonu? Tko je za to odgovoran? Čitatelj ove knjige iz svih mogućih relevantnih izvora, kako hrvatskih, tako i američkih te engleskih, prosudit će koji su razlozi tih događanja. Što je ratom dobiveno, to je 'Daytonom' zapečaćeno. Mi smo, tek, uspjeli u Daytonu iz kandži izvući Odžak, a Brčko je otišlo u arbitražu. Ostalo što imamo danas, plod je politike velikih sila. Hrvatska je od '92. bila neprestano pritiskana, posebno od SAD-a koji je upozoravao na to da se dijelovi Hrvatske vojske nalaze u Bosanskom Brodu. Alija Izetbegović tražio je sankcije radi dijelova Hrvatske vojske u Bosni. Kad smo bili u poziciji da razbijemo Republiku Srpsku onda kad su naše postrojbe bile desetak kilometara od Banje Luke, tad su Amerikanci spriječili daljnje napredovanje Hrvatske vojske, zaprijetivši i NATO udarima. Da je Hrvatska vojska ušla u Banju Luku, ne bi bilo Republike Srpske. Ova knjiga dokumentarna je građa. Čitatelji će nakon čitanja više od tisuću stranica imati priliku sami donijeti svoj sud o tomu da pad Bosanske Posavine nije rezultat ni izdaje, ni prodaje niti predaje sa strane hrvatskog predsjednika, države ili politike. To je bila ogromna sila oružja koja se sručila na koridor života za Srbe. Svi imitatori lažne povijesti koji žele reći da su se brodske brigade slabo ponijele, sve ja to ovdje razbijam. - kazao je na sinoćnjoj promociji svoje knjige Vladimir Šeks, ponovivši nekoliko puta, kako je to nazvao, „pravu istinu".

Uz priređivača i autora knjige, sinoć su se brojnoj publici u slavonskobrodskoj Gradskoj knjižnici obratili i Jozo Meter, Frano Piplović i Ivica Miškulin. General i bivši načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, Petar Stipetić, kao i autor knjige „Rat u Bosanskoj Posavini" izdane 2009., Jerko Zovak, spominjani su sinoć kao oni koji su donijelipotpuno krive zaključke.

- Dokumenti koje donosi knjiga Vladimira Šeksa pregledni su i objektivni. Ne radi se o pristranoj varijanti, nego se donosi puna kronologija događaja s određenim zaključcima iz koje se vidi kako je razlog poraza u Bosanskoj Posavini, prije svega, jači i nadmoćniji neprijatelj te slabost hrvatske strane koju autor ne izbjegava. Priča o izdaji uvijek se pojavljuje u onim trenutcima kada je hrvatska strana izgubila - u Vukovaru i Bosanskoj Posavini. Klasična je priča u povijesti i uobičajeno je u nevolji poraza u bitci tražiti žrtvenog jarca. To se dogodilo i nama. Nemoguće je prstom uprijeti u objektivnog krivca. I sad imate rat. Valja uvijek razmišljati svojom glavom. Kad vam netko uporno nameće teze o izdaji, prodaji, zamjeni i slično, uvijek razmišljajte zbog čega to govori i tko to govori. Knjiga Jerka Zovka je korisna, no zaključci u njoj nisu pravilno izvedeni. No, i ta knjiga je vrijedno memoarsko djelo koje donosi niz važnih dokumenata. Posebno su dobri zemljovidi u toj knjizi. - kazao je povjesničar Ivica Miškulin, dodavši kako je „Zovak pokleknuo pričama da je došlo do izdaje i zamjene" te još jednom ponovio kako on smatra „da to nije slučaj".

Svoje viđenje događanja tih ratnih godina dao je i Frano Piplović, tadašnji predsjednika Kriznog stožera.

- Mi govorimo o padu, a Srbi o oslobađanju. Svatko povijest tumači na svoj način. Ova knjiga bazira se na dokumentima, dakle, ona nije nečiji osobni stav. Šeks ne polazi od nekog posebnog zaključka. No, nebitni smo mi, bitni su oni koji su dali svoje živote. Bitni su oni koji su doživjeli velike traume, ljudi koji su izgubili imovinu, koji su raseljeni i izgubili su dio svojih života te, na kraju krajeva, prvenstveno poginula djeca i civili. Oni zaslužuju da se zna tko je krivac - je li krivo naše loše upravljanje i neke greške ili je kriva nadmoć neprijatelja. Knjiga je vrijedna jer je poziv na svestranu analizu. Mišljenje je nešto drugo, valja poći od dokumenata i znanstvenih istraživanja. Znate li tko je bio prvi krivac za pad Bosanske Posavine? Moja malenkost, Jozo Meter i Zdravko Sočković. Nas su optužili da smo išli u Dragalić na sastanak s generalom Lisicom i da smo tamo predali Posavinu. Mi smo se branili protiv tih neosnovanih optužbi koje su tada za nas bile kao smrtna presuda. Kad smo, svaki pojedinačno, dali svoje iskaze, vidjelo se da smo posvjedočili 'u bobu' iste stvari. Ovom knjigom otvoren je proces kojeg će potomci Posavljaka morati dovršiti kako bi se došlo do konačnog odgovora. - kazao je Piplović, također duboko uvjeren da nije bilo ni izdaje ni predaje niti prodaje.

Za Posavinu je, pročitao je sinoć Piplović, u to vrijeme govoreno „Pokušajmo je obraniti!", a ne „Obranimo je!". Smatra kako je, uz sve ostalo, potrebno postaviti pitanje - dokle seže zapovjedna odgovornost. S njim se slaže i Jozo Meter.

- Čitajući knjigu, moram priznati da sam doznao puno toga što nisam znao, mada smo u to vrijeme živjeli, radili, nastojali obaviti ono što je bila naša zadaća kao vlasti u Slavonskom Brodu. Sve što smo radili, radili smo srcem. Onaj tko uzme knjigu, a tu ima što pročitati, naići će na raznorazne i vrlo interesantne razgovore našeg političkog vrha, ali i viđenje različitih učesnika samog događaja koji se pokušava osvijetliti s više strana. (...) Stipetić je, bez dokaza i argumenata, okrivljavao civilnu vlast u Slavonskom Brodu za pad Bosanske Posavine. Interesantno je da je na toj optužbi inzistirala grupa ljudi koja je očito imala neke svoje račune. Ono što smo mi napravili i što smo tražili kada smo shvatili da se pripreme ne odigravaju kako smo planirali, da čovjek koji je određen za vođenje cijele operacije nije ništa napravio, onda smo počeli inzistirati da se on razriješi te dužnosti i da se na njegovo mjesto stavi gospodin Štefanek. Vojska je teška organizacija za promjene. Trebala su nam dva mjeseca dok smo to uspjeli riješiti. U travnju je Štefanek imenovan zapovjednikom Operativne grupe Istočna Posavina i početkom svibnja napravljen je uspjeh u Bosanskoj Posavini, kada je četnička vojska bila potisnuta skoro do Doboja. Nakon ustrojstva zapovjedništva Istočne Posavine, mi više nismo imali utjecaja na bilo što. - prisjetio se dr. Jozo Meter koji je 1990. godine izabran za predsjednika Skupštine Općine Slavonski Brod. Pritom je zaključio kako Domovinski rat „nije mogao proći bez Boga jer jedino je On mogao pomoći Hrvatskoj da, bez oružja, dođe do svoje slobode".

Nakon odslušanih govora sinoćnjih predstavljača knjige, čitateljima preostaje pročitati još jedno u nizu djela (vjerojatno ne i posljednje) koje se bavi događanjima u Bosanskoj Posavini početkom devedesetih. Hoće li 1050 stranica i hrpa dokumenata na jednom mjestu dodatno zbuniti one u dilemi i produbiti 'rašomon' ili će, pak, doći do zaključka kojeg Vladimir Šeks vidi kao jedinog mogućeg - odlučit će najvjerojatnije svaki konzument tog djela ponaosob.