Vrlo brzo, Husret Hasanović stekao je svoje vjerne čitatelje, pratitelje, komentatore, ali i kritičare. Nijedna od tih skupina do danas ga nije napustila, a svaka od njih u određenom je smislu utjecala na njegov razvoj kao kolumnista te usmjeravala njegovo stvaralaštvo za portal.
Večeras će u Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu, od 18 sati, biti predstavljena knjiga Husreta ef. Hasanovića, dugogodišnjeg kolumnista i vjernog suradnika PlusPortala. Knjiga je zbirka izabranih kolumni Husreta Hasanovića koje u rubrici Besjeda petkom svaki tjedan objavljuje PlusPortal. Knjigu će predstaviti:akademik Aziz ef. Hasanović (muftija Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj), prof. dr.sc. Šimo Šokčević (prodekan za znanost, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu), Domagoj Zovak, prof. (predsjednik Udruge PLUS) i sam autor. U nastavku donosimo predgovor iz knjige kao uvod u večerašnje druženje i predstavljanje.
„Biti glavni imam u Slavonskom Brodu nije nimalo lako. Kolikogod se busali u prsa tolerancijom i prihvaćanjem različitosti, nije na tom mjestu tako jednostavno biti ni„samo“ musliman, a kamoli hodža. Kad takvom životopisu dodaš i stavku „kolumnist SBplus-a/Plusportala“, život u misaono i vrijednosno stiješnjenoj i opterećenoj sredini postane dodatno kompliciran.
Kad su njegovim sugrađanima lica obasjana sunčevim zrakama, tada je i njemu tako, kad su im cipele uprljane blatom, ni njegove ne ostaju čiste,... Doduše, osim zagrljaja, smijeha, ljubavi i zajedništva, „dolje“ je i puno nečistoće, laktarenja, niskih udaraca, poniženja, uvreda, tuge i suza.
No, taj je put izabrao Husret Hasanović koji je 2007. godine doselio u „grad koji plovi“ rijekom Savom, a krajem 2018. postao jedan od najvažnijih suradnika najčitanijeg portala Brodsko-posavske županije.
U nešto više od četiri godine, Hasanović je za SBplus, današnji Plusportal, napisao više od dvije stotine kolumni, a ova zbirka donosi izabranih osamdeset iz tog prvog perioda pisanja i rada. Obično su objavljivane petkom u 20 sati, pod zajedničkim nazivnikom „Besjeda petkom“. Na prste jedne ruke moguće je nabrojati 'petke' kada se Hasanović nije oglasio svojom kolumnom - što dovoljno govori o predanosti, ozbiljnosti, ali i osjećaju važnosti koji je pridao pisanju. Upravo to izdvojilo ga je od većine današnjih lakomislenih autora. Pisati za ljude, progovoriti javno, njemu je velika čast, ali i odgovornost. Promišljanje o odabranoj temi za 'Besjedu' danima ranije, razrada priče, nervoza prije njezine objave i praćenje reakcija 'raje',... po svemu je tomu vidljivo koliko Hasanović cijeni priliku da se obrati - bilo da njegovu publiku čini tisuću ili (kako je to obično bivalo) nekoliko tisuća čitatelja.
Vrlo brzo, Husret Hasanović stekao je svoje vjerne čitatelje, pratitelje, komentatore, ali i kritičare. Nijedna od tih skupina do danas ga nije napustila, a svaka od njih u određenom je smislu utjecala na njegov razvoj kao kolumnista te usmjeravala njegovo stvaralaštvo za portal. U najboljem mogućem smislu jer - kako je očekivao od svojih čitatelja da ga „poslušaju“, tako je on slušao sve njih.
Jedno, ipak, nikad nije prestao biti. Hrabar. I kad je znao da većina neće shvatiti. I kad je bio svjestan da će većina popljuvati. I kad je sumnjao da će većina osuditi. Ugledni slavonskobrodski hodža koji je u očima mnogih ostao isključivo to, progovorio je o mnogočemu što izlazi iz okvira njegove vjerske službe i dužnosti.
No, uvijek je to činio svjestan onoga tko jest te što predstavlja onom dijelu društva koji u njemu vidi vjerskog vođu.
Njegove su kolumne, očekivano, često propovjedničke, duboko emotivne, prožete porukama i poukama. Uče temeljnim vrijednostima i pokazuju put. To su one za koje smo mnogo puta čuli „Jedva čekamo Husreta u petak!“. Nasreću, propovjednik u njemu ima i suputnika - oštrog kritičara svijeta oko sebe. Onaj tko je upoznao obojicu, zna da imaju isti cilj - podučiti, pokazati, oplemeniti, ukazati, ispraviti,...
Ponekad su Hasanovićeve kolumne i očajnički vrisak, pun nevjerice zbog nepravde i svijeta u kojemu živi. Iz njih tada progovaraju i bijes i razočaranje i ljutnja i srdžba,... sve ono što i jednog hodžu čini čovjekom. Ta količina osobnog razotkrivanja nije svojstvena vjerskim dužnosnicima. Ugodnije je, sigurnije je na pijedestalu kojeg im izgrade vjernici. Hasanoviću kao da je dosadilo biti tako visoko, tako iznad njih,... pa (baš kako bi to trebali mnogi božji poslanici), silazi među svoje ljude, u svoj grad,... kad su njegovim sugrađanima lica obasjana sunčevim zrakama, tada je i njemu tako, kad su im cipele uprljane blatom, ni njegove ne ostaju čiste,... Doduše, osim zagrljaja, smijeha, ljubavi i zajedništva, „dolje“ je i puno nečistoće, laktarenja, niskih udaraca, poniženja, uvreda, tuge i suza. No, autor „Besjedi petkom“ odavno je pristao na dobro i loše. Bez toga - njegove bi kolumne ostale bez karakterističnog iskrenog i otvorenog tona, izgubile bi na uvjerljivosti.
„Besjeda“ za Hasanovića znači više nego „zboriti“, „kazivati“,... njemu je to, uistinu, „posebno pripremljen govor“ i „obraćanje auditoriju u svečanoj prilici“ kako je definiraju muslimani. Po tomu jest i ostat će poseban među autorima Plusportala.“
Autorica predgovora: Željka Gavranović, glavna urednica Plusportala
