U haškoj samici na koju je bio osuđen jer je ilegalno proizvodio vino od grožđa koje su zatvorenici dobili za konzumaciju, Valentin Ćorić zapisivao je autobiografske crtice koje je objavio pod nazivom 'In vino libertas'. Jesu li njegove promocije pokušaj rehabilitacije u društvo, tko je trebao odgovarati za zločine u BiH te kakav je stav stručnjaka za književnost o ovom djelu - samo su neke od tema o kojima smo razgovarali s trojicom sugovornika.
SLAVONSKI BROD - Nakon što je Dario Kordić, kojeg je Haški tribunal osudio na 25 godina zatvora zbog ratnih zločina nad bošnjačkim civilima, početkom ožujka 2024. boravio na sibinjskom području „svjedočeći o vjeri i trenutcima najveće patnje“, u Slavonskom Brodu sinoć je svoju knjigu „In vino libertas - autobiografski zapisi iz Haaga“ predstavio Valentin Ćorić - nekadašnji načelnik Uprave vojne policije HVO-a te ministar unutarnjih poslova Herceg-Bosne kojeg je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu osudio na 16 godina zatvora.
Ž.G./PLUS
Ćorić je osuđen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti - uključujući progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, ubojstva, silovanja, deportacije i prisilno premještanje u općinama Mostar, Gornji Vakuf, Prozor, Stolac, Čapljina, Ljubuški, Vareš, Jablanica.
Prosperov Novak: 'Izdajice u Hrvatskoj imaju poseban status'
Nakon ovog uvoda, javnost se s pravom pita - dolazi li tri desetljeća nakon tih događaja do društvene rehabilitacije ratnih zločinaca koji su preživjeli haški zatvor. Hrvatski povjesničar književnosti, komparatist, novinar, političar i teatrolog, Slobodan Prosperov Novak, jedan od jučerašnjih predstavljača Ćorićevog djela, u Hotelu Art na tu pojavu tako ne gleda - ili barem ne kada je u pitanju konkretan autor.
Ž.G./PLUS
- To nije rehabilitacija za njega. Nas treba rehabilitirati. Znate li kako je strašno kad vam netko čuva vašu slobodu? Vi ste doma, mislite da ste slobodni, a on vam je čuva u zatvoru. Ovo je knjiga o izdaji Hrvata koji su ga tamo poslali. Nisu ga tamo poslali ni Muslimani niti Srbi, nego Hrvati. To je isto važno ponoviti. Izdajice u Hrvatskoj, da citiram A. G. Matoša, imaju poseban status. Biti izdajica u Hrvatskoj nije ništa. Dapače, dobijete za to odlikovanje. Bogme, kad ste izdajica u Engleskoj, ubiju vas u zadnjem podrumu. Kad ste izdajica u Francuskoj, odmah vam glavu otkinu. Srbi vas zakolju. Kod nas se, pak, za to dobije nagrada. To nisu moje riječi, nego Matoševe. Nažalost, tako je i danas. - kazao nam je Prosperov Novak u razgovoru uoči promocije.
Riječ je o sugovorniku koji nam je, ipak, najzanimljiviji bio kao netko tko knjizi „In vino libertas“ može pristupiti kao književnom djelu.
Ž.G./PLUS
- Dužnost svakoga tko se bavi hrvatskom književnošću je da prepozna djelo koje je obilježilo prvu polovicu 2024. godine. Naši mediji odnosno većina njih, posebno pisanih, ovu knjigu i njezine promocije dijaboliziraju. Šalju poruku da s tom knjigom nešto ne štima, a ja ne znam što s njom ne štima ako je u povijesti hrvatske književnosti napisano mnogo knjiga u tamnici. Filip Grabovac, Vlado Gotovac, Marojica Kaboga - Dubrovčanin koji je pisao krvlju, Zrinski, Mateša Kuhačević,… Smiješno bi bilo kad bi to bio problem. Ovo je knjiga koju je napisao čovjek koji je u tamnici rješavao neka pitanja koja mi na slobodi nismo mogli riješiti, pitanja koja ni danas nisu riješena. A to je pitanje nevinosti. Ne njegove osobne (jer je njemu najvažnije da on zna da nije kriv)… Mi živimo okruženi susjedima koji imaju patološki osjećaj da su nevini uopće, da nikakvo zlo nisu napravili. Mi nismo takav narod. Mi smo narod koji zna da je griješio u svojoj povijesti, ali i da je imao razloga ići naprijed i osjetiti svoju budućnost. Prvu i posljednju riječ ove knjige Ćorić je napisao u tamnici. On se vinom koje je tamo krišom proizvodio borio za slobodu. Vino je u samom temelju grčke književnosti, dionizijskih svečanosti, tragedije,… s jedne strane veselje, s druge strane tuga. Takva je ova knjiga - s jedne strane vedra jer nudi veseo sadržaj usred pakla, a s druge strane tužna jer govori o čovjeku koji je 16 godina živio u ponornici zla te se morao ponašati u skladu s tim, zajedno sa svojom obitelji. - kazao nam je Prosperov Novak u razgovoru, nazvavši knjigu „katarzičnom jer pokazuje da ova zemlja ima perspektivu u jakim ljudima koji i kad padaju rastu“.
Cvetnić: 'Ja sam sudionik istog zločinačkog pothvata'
„Nisu oni mene predali Haagu, oni su mene izdali. Danas se ne javljaju da bi polemizirali sa mnom jer znaju da govorim istinu.“ - kazao je sinoć Valentin Ćorić. I oba predstavljača unisona su u stavu da je Ćorić izdan od „svojih“. Pisac i akademik Ratko Cvetnić progovarao je sinoć i kao „ratni drug“ Valentina Ćorića - doduše, ne kao onaj koji ga je tijekom Domovinskog rata osobno poznavao ili se s njim borio „rame uz rame“, nego kao netko tko, iz pozicije branitelja, dijeli iste osjećaje i mišljenje.
Ž.G./PLUS
- Čitavu Ćorićevu sudbinu moramo gledati unutar jednog konteksta. Njega ne čini samo naša relativno nedavna povijest, nego i sam smisao međunarodnog tribunala u Haagu. Potrebno je reći nekoliko stvari o tome kako bi ljudi mogli uroniti u ono što je povod samoj toj priči, a to su zapisi čovjeka koji tolike godine provodi u zatvoru i, da bi sačuvao psihički, moralni, ljudski, intelektualni,… pred samim nosom zatvorskih čuvara proizvodi vino. Ćorićevi su generacijama vrhunski vinari. On je u toj obiteljskoj tradiciji pronašao liniju za koju se uhvatio i koja ga je sačuvala. Pitaju me zašto sam pristao biti predstavljač. Odgovor je vrlo jednostavan - ja sam sudionik i suučesnik istog zločinačkog pothvata koji se zove rušenje Jugoslavije. Nema ničeg logičnijeg no da mu pružim podršku u nastojanju da predstavi svoj slučaj. - kazao je Cvetnić.
Odgovorio nam je ili barem pokušao odgovoriti i na naše pitanje - tko je onda trebao odgovarati za premlaćivanje, zlostavljanje i mučenje tisuća Bošnjaka, prisilno raseljavanje odnosno protjerivanje istih, logor Dretelj i druge zločine na takozvanom „teritoriju Herceg-Bosne“ koji su željeli pripojiti Hrvatskoj.
Ž.G./PLUS
- Netko za te zločine svakako treba odgovarati. Kardinal Kuharić kazao je jednu heraklitovsku misao: „Rat je otac sviju zločinstava.“. Dakle, rat je, naprosto, jedno zločinačko stanje. I tko god tvrdi da zločina u ratu nema ili da ih čini samo jedna strana - taj je moralni idiot. No, važno je reći da haški tribunal nije osnovan da bi utvrđivao tko je radio zločine, nego je njegova osnovna funkcija - politička. To je institucija koja je događaje na terenu trebala što je moguće više približiti onomu kako su oni bili projektirani. Dakle, imate scenarij čiji su autori najmoćniji ljudi na svijetu, a to su Sjedinjene Američke Države i njihovi sateliti - i onda se stvari na terenu odviju drukčije no što su bile planirane. Nekoga morate kazniti. A koga ćete kazniti? Dvije skupine ljudi. Jedna su 'nesposobni' koji su dobili odriješene ruke, ali ograničeno vrijeme, poput Miloševića, Karadžića, Mladića,… Druga su 'neposlušni'. Dakle, oni koji su se htjeli suprotstaviti tom scenariju, a to je hrvatska država, to je Franjo Tuđman, Valentin Ćorić, bosanska šestorka i tako dalje. To je, dakle, osnovna ideja. Haški tribunal ne bavi se doista time tko je činio teške zločine na svim stranama, pogotovo protiv civila, nego se bavi istjerivanjem jednog političkog rezultata koji nije postignut kako je zamišljeno. - smatra akademik Cvetnić te na kraju našeg kratkog razgovora postavlja retoričko pitanje hoće li Amerikanci dopustiti da se u djelo provede i optužnica za 6.000 poginule djece u Gazi te hoće li za to „prekomjerno granatiranje“ netko odgovarati.
Ćorić: 'Ne stidim se nikomu pogledati u lice'
Čelnici 'Herceg-Bosne' (Jadranko Prlić, Slobodan Praljak, Bruno Stojić, Berislav Pušić i Valentin Ćorić) osuđeni su u Haagu na ukupno 111 godina zatvora. Kao reakciju na Ćorićevu knjigu, dr. Zilha Mastalić Košuta, viša znanstvena suradnica u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Sveučilišta u Sarajevu na portalu historiografija.ba objavila je detaljan pregled onoga za što su osuđeni. U tom kontekstu, u razgovoru s Valentinom Ćorićem uoči promocije - koji je potrajao 15 minuta - zanimalo nas je zašto je, nakon toliko godina u zatvoru, izabrao izaći u javnost i izdavanjem/predstavljanjem knjige naprosto provocirati reakciju javnosti. Važno je pritom naglasiti kako organizatori sinoćnje promocije - slavonskobrodski Ogranak Matice hrvatske i Naklada P.I.P. Pavičić - medijima nisu slali pozivnice za događaj. Baš kao i u Kordićevu slučaju ovaj se događaj nije promovirao niti dizao na višu razinu.
Ž.G./PLUS
- Dosad su promocije održane u Zagrebu (Društvo hrvatskih književnika), Mostaru (Hrvatski dom Herceg Stjepan) i Dubrovniku. To su bile tri promocije koje su bile reprezentativne. Ipak, najposjećenija je bila u Sisku jer je među predstavljačima bio biskup Košić. Prihvaćamo promocije tamo gdje me ljudi zovu. Zvali su me iz Beča, imamo ugovoren Zadar, Osijek, Knin i Neum. To je za mene rutinski posao. Ja znam tko su ti ljudi koji pišu protiv mene. To su uglavnom ljudi koji sa sobom imaju problema, a ne sa mnom. Ja jesam osuđen, ali sam svoju kaznu izdržao. Po svim zakonima u svijetu, čovjek koji izdrži zatvorsku kaznu, njegov krimen se briše iz evidencije i uvreda je da ga netko nazove imenom onoga za što je osuđen. Tako je bilo u bivšoj Jugoslaviji, kamoli u Europskoj uniji i ostatku svijeta. Međutim, ne odgovaram takvima. Ne stidim se nijednom čovjeku pogledati u lice. U kontinuitetu, do odlaska u Haag, obnašao sam ministarske i druge dužnosti. Nemam razloga izbjegavati nijednog čovjeka - bio on Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Nisam bezgrešan čovjek, ali ponosan sam na svoj put i sumnjam da bih ga mogao ponoviti. Zahvalan sam Bogu što sam sve to mogao nositi kako sam nosio. Imao sam vremena sabrati se, vidjeti gdje sam pogriješio i malo je toga gdje sam napravio neku značajnu grešku. - odgovorio nam je Ćorić.
U zatvoru proizveo 1.200 litara vina
Autobiografska knjiga „In vino libertas“ nastajala je u dužem razdoblju od 2004. do 2015. godine. U njoj Ćorić progovara i o dječačkim te srednjoškolskim danima u Mostaru, studiranju u Rijeci, ali i zatvorskom vremenu. Ćorić je iz zatvora izašao 2019., a dotad je u njemu ilegalno uspio proizvesti 1.200 litara vina.
Ž.G./PLUS
- Bio sam uspješan u tomu. Rijetko bi me uhvatili. Oduzeli su mi u tom periodu tek oko 120 litara. To sam žrtvovao kako bih imao pokriće za ovih 1.200 litara. Kad bi me uhvatili, a to se dogodilo četiri puta, dobio bih za kaznu samicu. To znači da sam od 24 sata ukupno 23 provodio potpuno sam i zatvoren u ćeliji, bez kontakta s bilo kim. I taj jedan sat imao sam kontakt samo sa stražarom. U tom razdoblju sam najviše pisao i čitao. Dosad sam objavio tri knjige, a u pripremi su još tri knjige. To će biti zanimljivo štivo. Ovaj roman koji danas predstavljamo je igra, ali pobudio je meni neobjašnjiv interes. Imam odlične predstavljače. - kazao je Ćorić, navevši uz one koji su ga pratili u Slavonskom Brodu i generala Ivana Tolja te svog brata Šimuna Šitu Ćorića.
Tijekom razgovora uglavnom nije pokazivao emocije, tek se činilo da je pomalo umoran od odgovaranja na pitanja. Jedino koje je evidentno promijenilo njegovo raspoloženje je ono o djeci.
- U zatvor sam otišao kad je moja kćer imala dvije godine i dva mjeseca. Vratio sam se pred njezin 18. rođendan. Posjećivala me, ali nisam htio da to bude često. Ono što smo mi izgubili sada je nepovratno. To osjetimo i ja i ona i njezina majka. Nije tu riječ samo o njoj. Moja sudbina prenijela se i na rodbinu i na prijatelje. To je meni žao. Zato je moja knjiga takva da se čitatelj na jednoj stranici smije, a na drugoj plače. No, meni nije trebala patetika, ja pišem istinu. Stavio sam to na papir, očistio sebe. U zatvoru sam radio, radio i radio. Imao sam glazbenu grupu, šetao, redovito vježbao, pročitao sam više od tisuću knjiga, napisao tisuću stranica,… tako sam preživio i tako mi je vrijeme brzo prolazilo. Danas imam uspješan biznis, družim se s prijateljima, putujem, vedriji sam od većine ljudi svojih godina,… - zaključio je Ćorić.
Ž.G./PLUS
