SLAVONSKI BROD - Kada umjetnički vrednujemo neku beletrističku knjigu, onda treba reći da bi pisac trebao ostati anoniman jer divljenje pripada književnom djelu, a ne piscu. No, katkad je to teško razlučiti. Učenici Osnovne škole „Vladimir Nazor", danas na Valentinovo, u prepunom holu škole i pred brojnim gostima te uzvanicima, upriličili su bogat kulturno-umjetnički program u čast svoje bivše učenice Jasne Lovaković i njezina književnog ostvarenja, romana „Gnijezdo ljubavi".

Nažalost, Jasna je nedavno preminula u 45. godini života boreći se s koronavirusom. No, njezina je škola nije zaboravila. Mali prijatelji iz školskih klupa, ne dozvoljavaju da smrt pobijedi, nego svojoj Jasni daruju novi život i preko ove manifestacije, ali i preko školske lektire u koju je uvrštena i Jasnina knjiga. Preko nje, dalje će živjeti i Jasna.

Ovom pričom, Osnovna škola „Vladimir Nazor" postaje prva u gradu koja nastavlja njegovati uspomenu i sjećanje na Malenu i Klepetana. Zaslužili su to jer su bili najbolji ambasadori kulture i promocije grada u Lijepoj Našoj, ali i cijelome svijetu.

Današnji se školski program sastojao od plesne koreografije i baletnog plesa, dramsko-recitatorskog dijela i male kazališne scene te literarnih radova učenika. Jasnin je roman prvi put objavljen prije sedam godina i otad je tiho ušao u domove mnogih Brođana koji su, s velikim simpatijama, prihvatili knjigu - kako mladi i stari, tako i stručna kritika. U svojoj skromnosti i samozatajnosti, Jasna sebe nikada nije smatrala ni umjetnicom niti spisateljicom, ali je, zapravo, cijeli njezin život bio jedna mala enciklopedija umjetnosti - od portreta Brođana koje je kao slikarica radila u tehnici suhog pastela i ugljena, preko starohrvatskih ručnih radova koje je radila na tkalačkom stanu i koje čuvaju mnogi Hrvati iseljenici od Kanade do Australije pa sve do proze i poezije. Sve to ju je, na neki način, umjetnički obilježilo.

No, u svom duhovnom biću i izvorištu, Jasna je, prije svega, bila žena-humanist, plemenitog srca. Broj ranjenih i posrnulih  ptica slomljena krila koje bi našla na ulici i ponijela sobom kući, izliječila ih i pustila ponovo u slobodu, broj pasa lutalica te gladnih i napuštenih maca koje je nahranila i udomila - nemoguće je točno utvrditi.

Posljednje dane svoga života, Jasna je provela sa svojom obitelji u slavonskobrodskom Naselju Hebrang, boreći se do posljednjeg daha s koronavirusom koji je odnio živote triju članova obitelji Lovaković. Pokopana je tiho u malom selu Oriovčić, u kojemu je rođen njezin otac.

Uz zahvalnost svima jer nisu zaboravili svoju bivšu učenicu, posebne zasluge za današnju svečanost idu nastavnici Dubravki Pletikapić i ravnateljici škole Nataši Stanković koje su osmislile cijeli program. Bilo bi lijepo kada bi se ova manifestacija održavala svake godine svake godine na Valentinovo i kada bi postala školska tradicija.