SLAVONSKI BROD - Stručne službe svake škole koje pomažu nastavnicima u radu s djecom, prve su i najodgovornije za ono što se djeci u školama događa. Dio slavonskobrodskih stručnih službi, psihologinja Josipa Samardžija i pedagoginja Mia Vrljić, poučene iskustvima iz škola u kojima rade, Industrijsko-obrtničke i Obrtničke, vodile su danas tribinu „Vršnjačko nasilje", održanu u zgradi Županijske uprave u organizaciji Povjerenstva za ravnopravnost spolova Brodsko-posavske županije.

- Kod vršnjačkog je nasilja najbitnija hitna reakcija. Lakše je prepoznati fizičko nasilje, a ono psihičko je teže uočiti i češće je kod djevojčica. Stručni suradnici ulažu puno truda u prevenciju, edukaciju i informiranje u vezi vršnjačkog nasilja. Bitno je da djeca znaju što učiniti u slučaju nasilja. Posebice osnažujemo promatrače nasilja jer su učenici svakodnevno u toj ulozi. - kazala je psihologinja Josipa Samardžija s dugogodišnjim stažem u Industrijsko-obrtničkoj školi.

Stručne suradnice potvrdile su kako roditelji burno reagiraju na temu zlostavljanja bez obzira na to je li im dijete zlostavljač ili žrtva. I jednoj i drugoj strani, naglasili su, treba pomoći te potaknuti djecu da pozitivno utječu jedni na druge.

- U školi smo imali nekoliko primjera nasilja preko interneta; lažnog predstavljanja, prijetećih poruka, vrijeđanja tijekom dopisivanja. Djeca se boje priznati da su žrtve pa je vršnjačko nasilje teško otkriti. Žrtve su najčešće povučenija djeca koja se nisu dovoljno socijalizirala u svom odjelu u prvom razredu, učenici koji prolaze taj prijelaz iz osnovne u srednju školu meta su starijih učenika. Žrtve trpe u sebi i nisu te koje će prijaviti da im se nešto događa, nego to najčešće rade promatrači nasilja. - kazala je pedagoginja Obrtničke škole, Mia Vrljić.

Iako se radi o većinski 'muškoj' obrazovnoj ustanovi, u Industrijsko-obrtničkoj se školi s nasiljem uspješno bore.

- Nisam oko sebe kroz školovanje doživio ili svjedočio nasilju. Kod nas je dosta mirno. Rekao bih da, ipak, u takvim slučajevima prvim razredima nedostaje dosta samopouzdanja. Trebaju se više povjeravati i družiti jedni s drugima kako bi im to samopouzdanje raslo. Ako zlostavljanje duže traje, treba skupiti hrabrosti kako bi ga se prijavilo, ali i imati nekoga uz sebe tko bi žrtvu mogao savjetovati i na koga se može osloniti. - kazao je Luka Knežević, učenik trećeg razreda Industrijsko-obrtničke škole koji je sudjelovao na današnjoj tribini.

Da je i današnji način 'slobodnijeg' odgoja razlog postojanja vršnjačkog nasilja, potvrdili su i iz slavonskobrodskog Centra za socijalnu skrb.

- Roditelji trebaju saslušati dijete i obratiti se školi, Centru ili policiji, ovisno o slučaju. Sve je manje aktivnog roditeljskog odgoja djece i sve manje stručna služba u školama može utjecati na takvo ponašanje kod djece. Zajedno možemo postići veće rezultate. Kod vršnjačkog se nasilja radi uglavnom o eskalaciji malih zadirkivanja u fizičke obračune i verbalne sukobe. - poručila je ravnateljica Centra, Anica Gusak-Krajnović.

Ipak, dobra vijest stiže za slavonskobrodske škole, čiji bi timovi stručnjaka koji se bave upravo odnosom među vršnjacima, uskoro mogli biti 'ojačani'.

- Vršnjačko nasilje nije prepoznato ni od roditelja niti od institucija, primjerice Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa koje u obrazovnim institucijama ne osigurava dovoljno stručnih suradnika koji će raditi s djecom. Brodsko-posavska županija priprema dopis i zahtjev naših škola kojima pruža podršku u traženju dodatnih stručnih suradnika, posebice psihologa za kojima je velika potreba. - najavila je Anica Vukašinović, pročelnica županijskog Upravnog odjela za obrazovanje, šport i kulturu, istaknuvši kako se cijela društvena zajednica mora boriti protiv nasilja.

Rekli bi mnogi - sve kreće od/iz kuće. Rječnik kojim se danas služe srednjoškolci pa i oni u višim razredima osnovne škole, često je neprimjeren i (pre)grub. Internet koji je donio mnogo dobroga, uklonio je i emocije jer je lakše nešto ružno poručiti preko tipkovnice nego 'lice u lice'. Stoga su, svakako, roditelji prva linija obrane od toga da im dijete ne postane zlostavljač, ali ni žrtva. Isto tako, puno bi toga trebalo vratiti u ruke stručnjacima koje su, sadašnjim pravilnicima i zakonima, nerijetko vezane pa njihove pozicije gube svoju pravu funkciju. Dijete je danas u obitelji, školi i društvu toliko zaštićeno da je stavljeno pod stakleno zvono - na vlastitu štetu. Polazeći od mišljenja kako svi koji sudjeluju u obrazovnom i odgojnom procesu školaraca, djeci žele dobro, ne bi bilo loše više toga prepustiti onima koji su educirani da taj proces završi dobro na zadovoljstvo svih - nastavnicima, pedagozima, psiholozima,...