Bez teškoća, borbe i hrabrosti - napretka nema. Zajedništvo nastavnika i odlučnost da mijenjaju školu, a samim time i društvo u cjelini, kroz velike ideje koje neminovno nailaze na prepreke - rijetko se viđaju u današnjem školstvu. No, upravo po tomu odskače sibinjska osnovna škola koja je u jednom trenutku bila 'sama protiv svih', a danas je ispred svih ostalih na području Brodsko-posavske županije. U nastavku donosimo prve rezultate dvogodišnjeg eksperimentalnog podučavanja u podijeljenim skupinama formiranim od učenika iz više razreda.
SIBINJ - Malobrojnim okupljenim i zainteresiranim roditeljima djece koja pohađaju sibinjsku Osnovnu školu, nastavnik Fizike, Bojan Pavelić, predstavio je u srijedu navečer u Društvenom domu u Sibinju rezultate anketa provedenih među đacima i analizu dvogodišnjeg rada u podijeljenim odgojno-obrazovnim skupinama.
O podjeli učenika u toj seoskoj školi te praćenju predmeta po skupinama kojima Fizika/Kemija idu bolje/lošije, prvi je pisao PlusPortal, a potom su se (opravdano) teme o inovativnom, ali neminovno kontroverznom načinu podučavanja, uhvatili i nacionalni mediji. Pritom je svatko imao svoje mišljenje, a sud su dali i stručnjaci psiholozi koji se baš i nisu složili oko toga da takav sustav ima benefite za učeničko samopouzdanje. Najviše su, pritom, šutjeli oni čije je mišljenje najrelevantnije - Ministarstvo znanosti i obrazovanja.
No, da je teorija jedno, a praksa sasvim drugo te da se hrabrost i odlučnost ponekad isplate, pokazuju rezultati dvije godine nakon uvođenja ove jedinstvene prakse koju će sada možda preuzeti i druge hrvatske škole. Naime, 'podijeljeni' su učenici, gotovo jednoglasno, poručili kako uživaju pratiti nastavu u novoformiranim i prema sposobnostima oblikovanim skupinama te kako se osjećaju ugodno učeći 'pomiješani' s učenicima iz drugih razreda (jer se za te potrebe 'razbijaju' razredi i formiraju nove skupine za praćenje predmeta, prema tomu usvaja li đak gradivo tog predmeta sporije/teže ili brže/jednostavnije). Profesori tvrde - učenici su zadovoljniji i sretniji, uspjeh, znanje i ocjene su bolji, a u prilagođenim skupinama jednostavnije je raditi i do izražaja dolaze oni koji u nastavnom procesu dosad nisu mogli ostvariti svoj puni potencijal.
- Kada pogledamo rezultate nacionalnih ispita i anketa naših učenika, možemo reći ne samo da su rezultati opravdali našu 'podjelu', nego smo ostvarili i cilj koji je iznad ocjena, a to je sreća naših učenika i potencijalno bolja budućnost u kojoj će oni pobijediti svoje strahove - strahove od podjela, strahove od javnog nastupa, govora, toga da preuzmu inicijativu,... Puno smo toga pozitivnog postigli i dobili ovime - ne samo za učenike, nego i za naše nastavnike kojima smo dali mogućnost da budu kreativniji te da sami kreiraju rezultate svog rada. Za jednog učitelja, to je neprocjenjivo jer on ne radi samo za plaću. Ono što mu puni srce su rezultati učenika i da oni, jednog dana kada ih sretne, budu dobri ljudi. Odlične ocjene nisu i ne trebaju biti jedini bitni rezultat svake škole. Zato pod 'rezultati' ovdje mislimo na zadovoljne i sretne ljude, pune samopouzdanja i snova,... živimo u nadi da će oni sve ovo što mi radimo podignuti na višu razinu i da će ovaj kraj učiniti ljepšim i boljim za sve stanovnike. Želimo bolju školu za bolje društvo. - zaključio je ravnatelj Josip Šišmanović koji je od prvog dana odlučno stao iza svoje ideje, naglasivši kako je spreman snositi punu odgovornost i u slučaju uspjeha i u slučaju potpunog podbačaja ove posebne metode.
Učenici u svakoj skupini dobivaju jednako znanje, prolaze jednako gradivo i za njega mogu dobiti jednake ocjene (oni u 'naprednijoj' skupini mogu dobiti jedinicu, jednako kao što oni u 'slabijoj' skupini mogu dobiti peticu). Ipak, jednostavnije rade i usvajaju gradivo u okruženju koje mogu pratiti i u kojemu oni češće mogu postati ti od kojih se očekuje točan odgovor. Rezultati nacionalnih ispita pokazuju kako je sibinjska škola značajno iznad ostalih škola Brodsko-posavske županije po uspjehu u dvama nepopularnim predmetima (Kemija, Fizika) te kako se rapidno bliži nacionalnom prosjeku. Promatramo li skupine te škole pojedinačno, tri su u tomu već uspjele te su taj nacionalni prosjek nadmašile. Jedna čak i prilično značajno (57,69 posto riješenosti zadataka u odnosu na nacionalni prosjek od 42,2 posto).
Ž.G./PLUS
Ž.G./PLUS
Ipak, od ocjena je jučer više puta naglašeno - zadovoljstvo učenika.
- Kao učitelj, ja ne mogu protiv sebe. Kad dijete stane pred mene i kaže: 'To je dobra stvar!', ne mogu stati u provedbi nečega što daje dobre rezultate. To je pogon... dječji osmijeh i pogled na svijet... nešto što smo mi ostali možda izgubili putem. Najveća kočnica u svemu ovomu su, zapravo, naši strahovi, strahovi odraslih koje onda prenosimo na djecu, umjesto da ih učimo slobodi i tomu da je strah normalan dio života, ali da, upoznavajući probleme, razgovarajući o njima, možemo pobijediti taj osjećaj. U suprotnom, on će samo rasti. Danas ćete se bojati podignuti ruku i odgovoriti na pitanje nastavnika, sutradan ćete se bojati suprotstaviti nekom tko čini zlo nekom drugom,... bit ćete pasivni promatrač. A ovako gradimo građane za bolje društvo. - zaključio je ravnatelj Šišmanović, svjestan i nedostataka na kojima treba raditi poput činjenice da su skupine ponekad poralizirane pa nema posebne skupine za one koji su u 'zlatnoj sredini'.
Neprikladno ponašanje učenika i međusobno ruganje zbog pripadanja pojedinoj skupini Šišmanović ne vidi kao problem, nego priliku da se isti riješi.
- Ako se netko nekomu ruga zbog toga, onda je to problem društva, škole i kuće koji treba riješiti, a ne ukloniti ono oko čega se netko nekomu ruga. Ako mislite da je ovo najgora stvar za koju se oni međusobno rugaju i osuđuju, onda ste u krivu. Mi danas imamo učenike koji prijateljima iz razreda koji su bolesni ne žele pokazati ili javiti što je za domaću zadaću i što moraju naučiti. E, to je ono što pod hitno trebamo mijenjati. A nakon ovakvog rada u skupinama, oni postaju bolji ljudi. U svijet idu otvoreni. - zaključio je ravnatelj.
Ž.G./PLUS
Čak i roditelji koji su ranije bili skeptični, danas podržavaju ovu metodu podučavanja.
- Kad sam prvi put čula za podjelu, nije mi se to svidjelo. Nisam znala kako će djeca reagirati. Slušajući danas predavanje i rezultate koji su nam predočeni, uviđam da je to pun pogodak te da treba i dalje ići u tom smjeru. Moje cure su zadovoljne. Vole i Fiziku i Kemiju te smatraju da je škola izvrsno kombinirala učenike u skupinama te da sada svi dolaze do izražaja - i oni koji teže usvajaju to gradivo, kao i oni kojima ide daleko lakše. - kazala nam je jedna majka koja je nazočila sinoćnjem sastanku.
Bit će zanimljivo i narednih godina pratiti rad sibinjske škole koja bi u povijesti mogla ostati zapisana kao predvodnica promjena koje su nužne za hrvatski odgojno-obrazovni sustav. Isti je odavno zastario, nezadovoljni su i učenici i roditelji i nastavnici, a svaka dosadašnja reforma pokazala se gotovo potpunim promašajem. Vremena su se promijenila pa je potrebno mijenjati i način pristupa te usvajanja gradiva, a savršen recept nemoguće je pronaći bez hrabrih ljudi i velikih ideja.
