SLAVONSKI BROD - Oni su od presadnica iz vlastitog vrta napravili gotovi proizvod, osmisli njegovo ime, ambalažu, dali prijedloge primjene i u konačnici ponudili ga tržištu. I ne bi tu bilo ništa neobično da nije riječ o učenicima. I to srednjoškolcima, učenicima drugog razreda koji, zahvaljujući poticajnim profesorima škole "Matija Antun Reljklović", imaju priliku već u školskim klupama zorno osjetiti što ih čeka sutra na stvarnom tržištu rada.

Škola je to u kojoj su odavna shvatili kako je praktična nastava neophodna da bi smo sutra imali kvalitetnog radnika. Pokazali su to i jučer u učionici drugog b razreda, smjer agroturistički tehničar prezentiravši svoje uratke. Podijeljeni u tri skupine svako je dobio svoj projektni zadatak.

- Mi smo iz našeg aromatičnog vrta orezivali i uzimali reznice kadulje, smilja i lavande kako bismo napravili presadnice. Najkvalitetnije vegetativne vrhove smo sadili u plitice, redovito ih natapali, prozračivali u školskom plasteniku, a nakon što smo ih sada presadili u lončanice na proljeće ćemo dobiti kvalitetne sadnice koje ćemo ponuditi tržištu - kazao je Igor Gusak, dodajući kako je zadovoljan ovakvim načinom pristupa učenju i svladavanju gradiva tijekom kojeg proširuju svoje znanje i vidike bez stresa i 'praznog štrebanja napamet'.

I dok je prva skupina stvarala presadnice, od onih ranije uzgojenih i posađenih u aromatičnom vrtu druge dvije skupine radile su jedinstveni začin i čaj.

- Naša skupina odlučila je na Agroturističkom imanju 2. b razreda osmisliti začin. Kako u našem vrtu ima dosta začinskog bilja prvo smo ga promatrali, istraživali njihova svojstva i kemijske sastave kao i međusobno djelovanje da bismo na kraju izabrali one biljke koje smo odlučili u određenim omjerima pomiješati da bismo dobili začin lijepog mirisa i okusa. Odlučili smo se za mješavinu timijana, miloduha, matičnjaka, mente, kadulje i mažurana, a koje se kao dodatak može koristiti kod priprave mesnih jela, ali i kod ribe, pizze i juhe. Sami smo osmislili i ambalažu proizvoda, ali i ime Tajšil, što je su zapravo prva slova imena učenika uključenih u osmišljavanje ovoga začina - ispričala je Tena Klaić, dodavši kako se njihov gotovi proizvod može kupiti u učeničkoj zadruzi Tkanica.

Tamo, svi koji žele kušati, mogu kupiti i proizvod nazvan Mamela. Riječ je o čaju.

- Čine ga matičnjak, menta i lavanda pa otuda i njegov naziv. Riječ je o biljkama koje umiruju, a u kombinaciji čine mješavinu koja pomaže u koncentraciji i opuštanju na kraju stresnog radnog dana - ispričale su Nikolina Đurinac i Dragana Mišeta, koje su kazale kako se i Mamela spravlja kao i većina čajeva. Nakon što se mješavina stavi u posudu prelije se vrućom vodom, a nakon što deset minuta odstoji spreman je za konzumaciju, bilo sa šećerom ili medom, mada je iznimno ukusan i bez dodataka. One su pripravu čaja prezentirale u samoj učionici u kojoj su uz njihove projektne zadatke za degustaciju bile pripremljene i kiflice sa Tajšilom te keksići s okusom lavande.

Svi do jednog nisu krili zadovoljstvo uspješno okončanim projektnim zadacima koji su im ojačali samopouzdanje. Izlaskom iz okvira tradicionalne nastave, koja je do sada uglavnom bazirana na učenju iz knjige i usmenom i pismenom propitivanju naučenog, ovi učenici imali su sreću 'zaroniti' u svijet za koji se i školuju. I to je prednost koju i oni prepoznaju. 

- Ja sam iznimno sretan učitelj. Ponudio sam im teme koje su oni sami birali, sami određivali ciljeve, metode i način rada te došli do tri gotova proizvoda. Na ovakav način, dakle suradničkom i timskom nastavom, ne samo da prije same kurikularne reforme izlazimo iz okvira tradicionalne nastave, nego - ono što je posebno važno - kod učenika potičemo sigurnost i samostalnost. Dakle kad završe, ako ne odu u Irsku, imaju se čime baviti u Slavoniji - kazao je profesor Vehid Ibraković, dodajući kako sada slijedi sedma etapa projekta koja podrazumijeva kritičko promatranje cijelog procesa s ciljem poboljšanja.

Ovakvim pristupom profesor Ibraković kod generacija djece razvio je ljubav prema onome za što su se školovali. Njegovu nastavu učenici doživljavaju zanimljivom, na satove ne idu s grčem u želucu nego spremni i otvoreni za nova saznanja. I to je način i put kojim bi trebali ići i ostali, posebice profesori u školama s obrtničkim zanimanjima gdje je prakitčan rad presudan. Tek tada, dugo najavljivana kurikularna reforma, imat će šansu za uspjeh i u drugim školama. U SŠ "Matija Antun Reljković" srećom imaju profesora Ibrakovića i ravnateljstvo koje ga razumije pa oni već godinama mogu uživati u čarima drugačijeg pristupa učenju. 

Onoga koje uz znanje donosi sreću i zadovoljstvo, kako učenicima tako i profesoru.