U trećem tromjesečju 2024. godine hrvatski BDP je realno porastao čak 3,9 posto, što je niz od petnaest tromjesečja otkad traje kontinuirani godišnji ekonomski rast, objavljeno je iz Državnog zavoda za statistiku. Štoviše, to je najveća stopa rasta u cijeloj Europskoj uniji (EU) budući da je prosječni rast u članicama EU bio 1,0 %, navode iz Lidera. Očekujmo zbog toga optimistične političke govore. Međutim, ekonomisti su zabrinuti za daljnji ekonomski rast zbog ovisnosti o domaćoj potražnji pogonjenoj rastom plaća (poglavito u javnom i državnom sektoru) i priljeva europskog novca kojeg za koju godinu neće biti kao u dosadašnjem izobilju.

Zabrinutost je još veća kada znamo da nam masovno doseljavaju niskokvalificirani strani radnici, dok vrlo teško uspijevamo i zadržati, a kamoli ozbiljnije privući visokokvalificirane radnike koji mogu značajnije doprinijeti ekonomskom rastu i razvoju temeljenom na inovacijama, digitalizaciji i većoj produktivnosti. Jedan takav primjer, iako rijedak, je ulaganje američkog Jabila u Osječko-baranjskoj županiji.

Iako je Hrvatska danas među društvom najrazvijenijih zemalja svijeta, a to potvrđuje i skoro pristupanje Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), kojoj pripadaju najveća gospodarstva političkog Zapada, njih 38, zbog birokratizacije svakog aspekta života, slabe produktivnosti i zastarjelosti studijskih programa na javnim fakultetima teško je povjerovati da smo među samom elitom. Izgradilo se (i preplatilo) mnoge projekte putem europskog novca. I ono što treba i ono što ne treba. Mnoge infrastrukturne i razvojne projekte treba i pozdraviti, no opravdano je pitati se s kojim će se ljudskim kapitalom (znanjem, vještinama itd.) ostvarivati daljnji ekonomski rast, osobito zbog depopulacije i starenja stanovništva.

Goran Stanzl / Pixsell

Zato smo istražili dva pokazatelja koji bi mogli upravo o tome govoriti: postotak doktora znanosti i udio BDP-a koji države ulažu u istraživanja i razvoj. Prema njima možemo donekle sagledati ekonomske i razvojne potencijale naše zemlje, i to u usporedbi s ozbiljnim igračima.

Poticaj za to je Liderov članak iz prošlog mjeseca u kojem se problematizira broj doktora znanosti u Hrvatskoj te čitatelje navodi na zaključak da je Hrvatska prema broju doktora znanosti u europskom vrhu, a po istraživanju i razvoju pri dnu. Pokazatelj koji je korišteni za potonje je udio BDP-a koji se ulaže upravo za to, no za doktore znanosti je korišten broj od doktorima znanosti na 100.000 stanovnika. Odlučili smo se izračunati isto, ali na 100.000 stanovnika koji imaju 25 i više godina jer to preciznije pokazuje stvarno stanje i jer Svjetska banka raspolaže upravo tim podacima i za druge zemlje. No i takav izračun ne može doslovno prikazati kako jest. Treba priznati da je statistika ipak ograničena.

I. Majstorić

Hrvatska je u tom slučaju u 2021. godini 21. u EU (684 na 100.000) ispred Malte (672), Mađarske (545), Italije (417), Latvije (300), Bugarske (290) i Rumunjske (148), što i nije tako loša pozicija za najmlađu članicu EU opterećenu prevelikom ovisnošću o turizmu. Zanimljivo je istaknuti Sloveniju koja je vodeća s 3.011 doktora znanosti, čak i ispred Sjedinjenih Američkih Država (SAD) s 2.118. Njemačka ih ima 1.684, a Francuska 931.

Iako se podaci između domaćih i stranih izvora za Hrvatsku u pravilu razlikuju, što je i sad slučaj, izračunali smo isto i za županije. Tako je Brodsko-posavska županija u Hrvatskoj 13. po redu s 146 doktora znanosti na 100.000 stanovnika s 25 i više godina uvjerljivo iza vodećeg Grada Zagreba (1.573), Primorsko-goranske (683), Osječko-baranjske (586) i Splitsko-dalmatinske županije (540). Požeško-slavonska ima njih 140 (15.).

I. Majstorić

Po pitanju drugog odabranog pokazatelja Hrvatska je bliže dnu EU (18.), ali ne pri dnu. Naime, udio BDP-a koji je Hrvatska uložila u istraživanja i razvoj u 2021. prema podacima Svjetske banke je 1,24 %, što je ispred Irske (1,13 %), Litve (1,11 %), Luksemburga (1,04 %), Slovačke (0,92 %), Cipra (0,83 %), Bugarske (0,77 %), Latvije (0,74 %) i Rumunjske (0,47 %). Za Maltu nema podatka, dok je prosjek za EU 2,28 %. Vodeće EU zemlje su Belgija (3,43 %), Švedska (3,42 %) i Austrija (3,26 %). Za usporedbu, SAD ima udio od 3,46 %. Naravno da se ovi podaci mogu razlikovati od godine do godine, no najvažnije da se iz godine u godinu povećavaju.

I. Majstorić

Na kraju, pod utjecajem referiranog članka iz sredine teksta doista se činilo da smo jako loši, no sada je dojam da i nismo tako loši. Samo da se u praksi posloži ozbiljnija razvojna strategija koja će usklađivati obrazovnu, ekonomsku, demografsku i migracijsku politiku, ali i da doktorske diplome ne budu samo na papiru, bez praktične svrhe. Možda onda bude lakše povjerovati da doista jednog dana možemo biti ozbiljan ekonomski igrač među malim gospodarstvima u OECD eliti.