DAVOR - Euharistijskim slavljem u župi Davor 23. kolovoza obilježena je 20-a godišnjica egzodusa Hrvata Banjalučke biskupije, koji su 1995. godine protjerani s vjekovnih ognjišta u BIH, piše novagra.

 Davorci su u čamcima preko Save te 1995. godine prevezli više od 20.000 napaćenih i prognanih Hrvata Banjalučke biskupije.

Bježeći pred ratnim strahotama, noseći živote u jednoj najlonskoj vrećici, na blagdan Velike Gospe počinju stizati preko rijeke Save kod Davora u Hrvatsku. A mali Davor i njegovi veliki i humani ljudi pružaju prijateljsku ruku i dijele s njima najteže trenutke u njihovim životima. Te godine, preko Save, Davorci su u čamcima prevezli više od 20.000 napaćenih i prognanih. Mnogi su nastavili put u treće zemlje, a dio njih je svoj novi dom našao na području Požeške biskupije i Brodsko-posavske županije, najviše u župama Okučani, Gornji Bogićevci, Dragalić i Staro Petrovo Selo.

Mnogi se u Davor vraćaju svake godine u dane ove godišnjice zahvaliti Bogu i Davorcima na dobroti i humanosti, na istinskom vjerničkom srcu brata čovjeka.

Požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević, pozdravljajući na početku mise okupljene Banjalučane i mještane Davora, postavio je pitanje: „Zašto ovo okupljanje?"

I odgovorio: „Od toga tužnoga vremena, kada je jedna nacionalna i crkvena pripadnost uzdignuta na razinu ideologije, prošlo je 20. godina. A kada nešto postane ideologija, onda više nema čovjeka, nego postoji interes ideologije kojoj smeta čovjek. Naši Hrvati iz banjalučkoga kraja, u ime ideologije potjerani, doživjeli su to teško isukstvo progonstva. Dospjeli su u Davor gdje ste ih vi Davorci svojom plemenitošću primili, tako da su se ovdje osjećali kao kod kuće. Okupili smo se danas ovdje, ne podsjećati na zlo, nego na ono dostojanstvo, koje ste vi Banjalučani posvjedočili kada ste bili poniženi i potjerani i na onu plemenitost Davoraca kojom ste ih primili.

Želimo Bogu zahvaliti za to dostojanstvo i plemenitost i sabrati sve vaše banjalučke tuge, poniženja i povjeriti ih Isusu Kristu u ovoj svetoj euharistiji. Da On sve one teškoće od prije 20 godina preobrazi onako kako On to samo zna. Kao Spasitelj, u pobjedu, u smisao – rekao je biskup Škvorčević.

 Propovijedao je Banjalučki biskup Franjo Komarica te izrazio zahvalnost Bogu za snažnu, očinsku ruku kojom je dao snage plemenitim ljudima u Davoru, ali i u drugim zemljama, gdje su prihvatili prognane iz BIH i pružili pomoć tisućama poniženih i nedužnih katolika, ali i drugih ljudi.

Također je istaknuo: „Temeljno je pitanje koliko smo vjerodostojni kao civilizirani i kulturni ljudi, kao ljudi kršćani? Znamo li mi Božji zakon, da se ne smije gaziti čovjeka u njegovom dostojanstvu, u njegovoj bogolikosti? A mi smo dozvolili zakon jačega. Moćnici ovoga svijeta igrali su se s nama i mi smo to prihvatili. Izgleda da smo mi zaboravili Isusovo Evađelje? Ne može se na nepravdi, na zlu, graditi sretna budućnost. Koliko se istinski trudimo ispraviti nepravdu koja se dogodila jednom domicilnom hrvatskom narodu u Bosni da ga se fizički iskorijenilo? Iskorjenjuje se katolička crkva iz BIH nakon stotina godina njezine prisutnosti ondje. Zar je to budućnost Europe - upitao je, poručujući na kraju propovijedi: „ Moraš se čovječe opredijeliti i biti na strani dobra i Krista! Gdje god bili, ostanite vjerni Kristovoj crkvi!"

Poslije mise mnogi su se zaputili savskim nasipom do mjesta gdje su pristajali čamci koji su ih prevezli u slobodu za što ostaje trajna zahvalnost Davorcima, tadašnjem načelniku Alojzu Jakirčeviću, kao i tadašnjem župniku vlč. Stipi Josipoviću, baš svima koji su pomogli. I još je nešto trajno – činjenica da je Davor, zbog svega što su njegovi ljudi nesebično učinili, upisan i u Ujedinjenim narodima, kao svjetski primjer humanosti.